28/07/2014
Mandarska uvala, duboka i zaštićena od svih vjetrova od davnih je dana bila zaklonište brodovima koji su plovili uzduž Jadrana. Još danas moguće je viditi stare bite iz rimskog doba uklesane u živu stijenu uz obalu.
Od Liburna, preko Rimljana, do Hrvata u vrijeme kad su preuzimali ovu obalu od dotadanjeg stanovništva Mandarska je luka bila noćište i utočište od bure i drugih jakih vjetrova.
Ali Mandarska luka bila je i poprište jednog boja, u dugom nizu sukoba između Hrvata, senjskih Uskoka i Mlečana koji su stalno navaljivali na našu stranu Jadrana i pokušavali oteti što više blaga i roblja za pokretanje galija.
„Boj u Mandarskoj luci“
„Rič je o jednomu događaju o komu pripovida narodna predaja a povezana je i s jednin Kolanjcen, Iveton Ugrinovićen. On da je umaka s mletačke galije, da je doša doma i sakriva se u gustoj šumi Selac, zajedno s još dva drugi bjegunca. Ti hajduci krili su se u šumi, mrzili su Mlečani i povremeno su čagod opljačkali da preživu. Pa kad je u Mandarsku luku sa dvi galije stiga omraženi mletački admiral Krste Venijeri i odluči da tete provede božićni blagdani Iveta Ugrinović se brzo priko Bačvic prebaci u Krajinu tako da je već na Badnjak jutro bi u Senju i javi uskočkomu vojvodi Daničiću da je Venijeri u Mandriman. Uskoci su se digli i s četrnaest brodov na vesla šli o sunca zalazu od Senja pa su već u zoru, na Božić bili u Mandriman. Pobili su iznenađeni stražari, nasrnuli na brod, uvatili Krstu Venijerija živog, a svu posadu pobili, žene dali da se otpremu u Pag mletačkom providuru.
Krsti Venijeriju su se uskoci grdno osvetili zato ča je on osobno da da se osamnaest senjskih uskokov ki je uvati na živo odere. Taj događaj i pogibiju Krste Venijerija lipo je opiva u dvi pisme naš August Šenoa. Prva da ima naslov Boj u mandarskoj luci, druga Zakletva Vinka Hreljanovića.
Mlečići su doznali da ih je Iveta izda, postavili su mu zasidu, uvatili ga i odsikli mu glavu. Naši dični Kolanjci se se te glave dokopali i sahranili su je pod zmorašnji oltar u našoj župnoj crikvi. A uspomena na njega ostala je, ča u usmenoj predaju, ča u Libru umrlih kadi je ondašnji župnik zabiliži njegovu smrt ričiman: „Vojvoda Ivan Ugrinović“ (autor pripovjesti: Berto Krešimir Balabanić (1909.-1987.), kolanjski pučki pjesnik i kroničar).
preuzeto sa stranice TZ Kolan...