Afrika.hr

26/10/2017

03/05/2017

10/03/2016

Afrika – Congo
Bogato siromaštvo

Sve nas „ afrikoljupce“ veže jedna istina – opčinjenost tim crnim, strastvenim kontinentom. Bio to sjever ili jug, središnji dio ili otočje, znamo da je očaravajuće. Kao što ga vežemo s činjenicom da je uvijek vruće i sunčano, siromašno, divlje, iznenađujuće, nepredvidivo, opojno kao droga.

Kulturološki šok smo svi, na ovaj ili onaj način, doživjeli. Nepredvidive situacije, neimaština vode, struje, interneta, normalne kuhinje te svih ostalih beneficija na koje nas je ovaj modreni, „zapadnjački“ život naučio samo nas dodatno istešu i pokažu kako zapravo bez svega toga možemo živjeti, te da je život puno, puno ljepši i lagodniji. „ face to face“ kontakt je ono što mi polako gubimo, zaboravljamo kako je lijepo pričati i družiti se. Bezbrižno trčkaranje djece ulicom, dvorištem, nešto što se rijetko viđa danas kod nas.
Prostranstvo, divljina, sloboda. Neopisivo dobro.
Naravno, ima tu i loših strana, ne tako lijepih i ne možemo biti lišeni svega što nam olakšava život,ina kraju pitate se, ako je tako lijepo zašto je i siromašno i teško? To ostavljam za neki drugi put..

Moj život u Congu sveo se na nekoliko mjeseci provedenih u sirotištu, te s ponovno spakiranim kuferima i povratnom kartom u džepu.

Ovo sirotište je vjerojatno drugačije od onih koje ste imali prilike viđati po medijima, nije u nekom zabačenom selu s divljom plemenskom zajednicom, okruženo životinjama te kilometrima udaljeno od nekog civilizacijskog mjesta. „ Moje sirotište“ je smješteno u jednom od kvartova glavnog grada Brazzaville, u jednoj kući, laičko, nereligijsko sirotište gdje napuštena, odbačena djeca dolaze u potrazi za novom šansom za život. Trude se, ne odustaju, bore se. Vole, igraju se, smiju, plaču. Ima ih 33, trenutno. Naravno ta brojka varira jer svakog trenutka novo dijete može pokucati na vrata.

Trudit ću se prikazati što objektivniju sliku života u Brazzi.

Pijesak. Smeće. Automobili. Štandovi. Meso. Remenje. Banane. Batat. Glasna glazba. Plastične stolice. Litrene Coca- Cole. Riža. Kikiriki. Malene kokoši. Limene kućice. „rupa u pijesku“ = zahod. Moundele.
I tako bih mogla u nedogled nabrajati pojmove koje mi struje mislima.

Prvo i osnovno na što sam bila upozorena i upoznata je riječ Moundele. ( lingala, neslužbeni jezik u kongu). Koja u prijevodu znači bijeli čovjek, tj u mom slučaju Bijelkinja!! Nakon naučene riječi rekli su mi to će ti stalno svi govoriti, ne brini, nije rasistička uvreda već izraz divljenja i čuđenja. Moraš shvatiti da neki od nas nikad nisu vidjeli bijelog čovjeka. Ok, rekoh, i ne pomišljajući koliko ću p**a dnevno čuti tu riječ. Od mog prvog dana do posljednjeg kad god bih izašla na ulicu, otišla u dućan, prošetla stalno su me pratili uzvici „ Moundele“, moundele, moundele. Ponekad bih se osjećala kao neka superpoznata ličnost, kao Angelina koja šeta Hrvatskom obalom. Kasnije je već počelo živcirati sve koji bi bili u mom društvu, a ne samo mene. Aspurdno, sada mi fali da mi netko povuče Moundele..

Divljina koja ih okružuje ostavila je traga u njihovoj naravi. Divlji su i temperamentni, nagonski, vatreni. Žive jednostavno bez komplikacija. Ne misle na sutra ( što možda nije uvijek najbolje), već žive od danas za danas. To znači da su u stanju pojesti koliko god im stavite na tanjur jer tko zna kada će opet tako dobro i obilno jesti. Većina ih jede jedan obrok dnevno i to oko 18h. Obrok se sastoji od manjoke i komadića „mesa“ pečenog u dubokom ulju od kikirikija ili samo na žari. Kad pročitate „meso“ doslovno sve što nije piletina, krokodil ili kornjača zovu meso. Nakon što sam par p**a pitala koja vrsta mesa rekli su mi jednostavno meso i to je to. Budući da nema krava i svinja zaista ne znam što bi to bilo. Vjerojatno mini koze koje bezbrižno šetaju gradom. Osim „mesa“ vrlo je popularna riječna riba, dimljena, skuhana u vodi ili pečena na žaru. Kod riječi žar zaboravite na kamene pečenjare, u Kongu pojam roštilja je velika bačva iz koje gori vatra a na njoj se peče meso, naravno sve to na ulici. Neki od njih peku cijeli dan, a većina ih čim se smrači pali vatru i počinje s pečenjem. Osim mesa peku i banane i krumpir pa tako se u zraku izmiješaju mirisi i omame vas. Kako se sve peče na otvorenom nerijetko se dogodi da izgore štandovi i plamen obuhvati i okolne kuće. Hrana nema određenu cijenu, sve ovisi o količini novaca kojom raspolažete i naravno vašoj vještini pregovaranja. Desert također ne postoji, nažalost. Nema kolača, torti i svih ostalih slastica na koje smo navikli. Odnosno nije da ne postoji, međutim dostupni su samo malom broju bogate populacije. Tako da većina nikada nije probala sladoled, kremaste kolače niti bilo što što je pečeno u pećnici, jer ni ona nije vidljiva u svakom kućanstvu. Ono čega ima u obilju to je voće, ananas, papaja, mango, avokado i ostalo egzotično voće. ALI, ono što je dostupno svima obere se u roku sekunde pa ostale zalihe koje dolaze iz okolnih sela imaju vrlo visku cijenu. Isto je s povrćem, budući da je zemlja ( čitaj pijesak) jako škrta plodovi su mali i oskudni te naravno skupi i opet nedostupni svakome.

Vrućina i sparina, težak zrak i sivo nebo s ne tako puno sunca izazivaju u organizmu žeđ, stalnu, koju većina gasi pivom. Ono je popularno te ga svi piju. Žene piju sokove, većinom Fantu i Coca- Colu. A ono najvažnije u vezi s pićem je to da ćete u većini kafića dobiti litrenu bocu soka ili piva. Ne poslužuje se manja. Otvara se zubima, a pije iz boce. Za mene nemoguća misija popiti litru gaziranog pića pretvorila se u itekako moguću. U početku prisilno, jer je nekulturno ne iskapiti piće, a kasnije je postala navika.

21:00 h, glasna muzika koja dopire iz svakog „kafića“. 00:00 glasna muzika. 04:00h glasna g muzika. 13:00 muzika. 18:00 muzika, glasna. Ukratko, nije važno koje je doba dana ili noći, ne treba nikakva prigoda za nabijanje muzike. Nema iritantnih, čangrizavih susjeda kojima smeta glasna muzika. Nema prijava za ometanje javnog reda i mira. Ima velikih zvučnika u ekstra malim „kafićima“. Uvijek, baš uvijek se nađe netko tko sjedi, pjeva, pleše u, odnosno ispred „kafića“. Ponekad je to tipična afrička plemenska melodija, a ponekad afrički pop, dance ili r'nb. Plesni pokreti su im ujednačeni svi se njišu u istom ritmu, kao dobro uvježbana plesna skupina. Muškarci su odjeveni ili u odijela ili u tipična afrička odijela. Žene suknje, afričke haljine, ili komplete. Ne nose mini suknje, kratke hlače ili uske traperice. Izuzev onih u strogom centru grada ( razvijeniji dio zemlje) koje su se malo oslobodile i „okuražile“ obući nešto kratko i izazovno.

Nisam pocrnila, dobila boju, umrla od vrućine. Bilo mi je hladno. Da, hladno. Pogotovo ujutro i po noći. Često su jutra maglovita, a noći vlažne. Zatim se temperatura danju penje do 25 – 30 stupnjeva, sunca ima i nema. Vedre dane nisam puno p**a doživjela. Kongo je blizu ekvatora pa mrak pada u 18:00, u roku par minuta sunce zađe i ponovno izađe oko 6:00, isto u roku par minuta. Nema sumraka i zore kao kod nas.

Velike, male, uske, široke. Uvijek pješčane i pune smeća. Ulice, naravno. Gust promet. Zeleni Toyota taksiji, kombi – autobusi, pokoji motorić, štandovi. Tako to otprilike izgleda. Sveopći kaos koji funkcionira. Naravno gužve su neizbježne, pogotovo u „ rush hour“ ( da i Africi postoji),kada su kolone kilometarske, pa vam iz jednog dijela grada treba i pokoji sat, a u normalno vrijeme oko 45 min. Stoga je nemoguće negdje doći ne vrijeme, odnosno nemoguće je negdje zakasniti. Ni osjećaj za vrijeme im nije jača strana. Vole nositi ručne satove, to je stvar stila, što veći to bolji. Uz jednu napomenu, baterije u njima ne rade, na njima je vrijeme odavno stalo. Stoga, jedino važno je doći na odredište.

Ja sam stigla na odredište zvano Congo. Jeste li se i Vi počeli spremati?

Moundele Loreta

31/03/2015

Divan spotić koji je udruga Mama Hrvatska snimila u Ruandi.

Ovo je glavni spot DVD filma "Melem na ranu i osmijeh na lice".

15/12/2014

Dragi prijatelji zadovoljstvo nam je pozvati Vas na promociju dokumentarnog filma o 40 godina ljubavi, žrtve i nade u Kongu, o životu i radu tri hrvatske franjevke.

Promocija je večeras (ponedjeljak) u 18 sati, u Splitu, dvorana Nadbiskupije, Zrinsko-Frankopanska 19.

Na promociji će autori filma Zoran Marinović i Davor Stopić, te Goran Jaman, dugogodišnji djelatnik UN-ove sekcije za razoružanje u Kongu govoriti o iskustvima života u Kongu, ratom poharanoj zemlji, te o uvjetima snimanja filma.

07/11/2014

Photodox poklanja primjerak knjige autoru najbolje fotografije na temu 'Put na Istok'

Nedavno je predstavljena druga knjiga, putopisca Hrvoja Ivančića, Samsara – Put na Istok. Uzbudljivi ritam i lakoća pripovijedanja kojima nas Ivančić vodi na jedno staro putovanje u novom vremenu, vješto preplićući putničke senzacije sa ž...

09/10/2014

Hrvoje Ivančić, pisac, novinar i putnik u Južnom Sudanu boravio je nekoliko p**a. Prisustvovao je proglašenju nezavisnosti 2011., ali i početku rata krajem 2013. Za tportal donosi svoje viđenje situacije na terenu

20/09/2014

Etiopija / Mingi - Prokleta djeca

za Provjereno, Nova Tv / snimio Zoran Marinovic, fotografije Goran Jovic

http://photodox.com/wp/video/mingi-prokleta-djeca/

Nova Tv / emisija Provjereno / tema - Mingi, prokleta djeca / snimio Zoran Marinović [vimeo id="89914465" width="600" height="350...

18/09/2014

Prijatelji masaija / by Miro Aščić

Africi ne postoji narod koji se tvrdoglavije drži svoje kulture i dok se sve oko njih mijenja, oni nastoje ostati isti. Naši misionari smatraju kako se Masai zapravo svima rugaju.

Poligamije se teško odriču, isto kao i golemih krda krava. Krave i žene njihovo su mjerilo bogatstva.

http://photodox.com/wp/video/prijatelji-masaija/

U Africi ne postoji narod koji se tvrdoglavije drži svoje kulture, niti narod koji ustrajnije odbija prihvatiti suvremene običaje i način života. Dok se sve oko njih mijenja, oni nastoje ostati isti. Naši misionari smatraju kako Masai zapravo nikoga...

17/09/2014

Razina brutalnosti Josepha Konyja na sjeveru Ugande dovedena je neslućenih razmjera. U Gulu je bio Hrvoje Ivančić.

Kony sa sobom danas ima najviše 60–70 sljedbenika koji vjeruju da je on prorok, pozvan da na Zemlji sprovede 10 Božjih zapovjedi. Pokret u rasulu skriva se danas po džunglama čas Centralnoafričke Republike, čas Južnog Sudana, najrjeđe na sjeveroistoku DR Konga gdje je nekada imao jaku bazu.

14/09/2014

Fotografije iz Konga - ŽENE KONGA

"Kongoanska žena je topla, vruća. S njom se brak može intenzivnije konzumirati. Ona želi djecu..."

13/09/2014

"Tamo gdje se voli ne može biti daleko", kaže fra Ilija kada mu se spomene kako je daleko doći do njegova zabačenog sela u DR Kongu. A kada se toliko voli, kao što on voli Afriku, onda nije problem u njoj provesti cijeli život. "Želim ostati ovdje do kraja", govori dok mu na licu titra dječji osmijeh. Fotografije su snimljene prije 40 godina dok je fra Ilija bio tek na početku svoje dugačke afričke misije.

09/09/2014

Tri talijanske časne sestre pronađene su mrtve tijekom vikenda u župi na sjeveru glavnog grada Burundija, izjavili su u ponedjeljak dužnosnici i jedan svećenik. Časne sestre su ubijene i policija je priopćila da su dvojica osumnjičenih za taj zločin privedena na ispitiv…

07/09/2014

Virus ebole je potvrđen u Demokratskoj republici Kongo u pokrajini Ekvator, potvrdio je u nedjelju ministar zdravstva Konga Felix Kabange Numbi. “Rezultati su pozitivni. Virus ebole je potvrđen u Demokratskoj Republici Kongu”, rekao je Kabange za AFP o uzorcima s osoba…

07/09/2014

September 7, 2014 Vijesti 0 3 Japan bi, pod određenim uvjetima, mogao ponuditi lijek za ebolu koji još nema odobrenje Svjetske zdravstvene organizacije kako bi se pomoglo u borbi protiv te bolesti u Africi, objavio je u ponedjeljak glasnogovornik vlade. Yoshihide Suga kazao je na konferenciji za nov…

17/08/2014

Cijeli svijet oplakuje nevine žrtve Gaze, Ukrajine, Sirije, a Kongo, gdje je godišnji broj žrtava veći nego u svim drugim sukobima zajedno, gotovo da nitko niti ne spominje.

Serija fotografija Zoran Marinovic govori o onome, o čemu se šuti!

http://photodox.com/wp/photo/kongo-pssst/

O čemu šuti zapadni svijet? DR Kongo, danas je nakon 2 svjetskog rata najveća humanitarna, moralna, zapravo - ljudska katastrofa. Više od 5 milijuna ljudi ubijeno je u sukobima kojima se ne nadzire kraj. Tako će biti i dalje dok multinacionalnim...

04/08/2014

Libreville -Gabon

29/07/2014

July 28, 2014Vijesti03Kralj Zulu plemena Goodwill Zwelithini u Južnoj Africi dobio je i šestu suprugu koja je 38 godina mlađa od njega. Na dvodnevnom vjenčanju 66-godišnjeg kralja i 28-godišnje mladenke Ashe Mafi sudjelovalo je 10 tisuća gostiju, uključujući i južnoafričkog predsjednika Jacoba Zumu…

16/07/2014

Kraljevstvo Swaziland!

15/07/2014

Nobelovu nagradu dobila je kao žena čije je stvaralaštvo, kako je sam Alfred Nobel govorio, "bilo od ogromne koristi za čovječanstvo". Poznati su njezini romani: "Priča moga sina" (My Son 's Story), "Slučajni susret" (The Pickup) i "Dođi sebi" (Get a Life).

14/07/2014

Ako niste imali priliku pogledati reportažu Goran Jaman, Hrvatski vojnik u džungli, ona je sada na našoj web stranici;

http://photodox.com/wp/video/provjereno-goran-jaman/

Nova Tv / emisija Provjereno / tema – Goran Jaman, Hrvatski vojnik u džungli / snimio Zoran Marinović [vimeo id="100532922" width="600" height="350...

12/07/2014

Život je za Kakenya Ntaiya je trebao slijediti tradicionalni put. Obvezno obrezivanje i priprema za brak, ali ona je imala drugačiji plan.

10/07/2014

Afrički relativno tolerantna Uganda dobila je najrepresivniji anti-homoseksualni zakona, koji predviđa čak i doživotan zatvor!?

autori; Jelena Prpoš, Zoran Marinović

http://photodox.com/wp/video/uganda-homofobija/

Predsjednik Ugande, J. Museveni, potpisao je zakon kojim se homeseksualni spolni odnos definira kaznenim djelom za koji je predviđena zatvorska kazna, a za prekršioce ponavljače i doživotan zatvor, ujedno predviđa se i zatvorska kazna ukoliko osoba...

07/07/2014

July 7, 2014Vijesti03U sukobima ugandske vojske i naoružanih osoba na zapadu zemlje, nedaleko od granice s Demokratskom Republikom Kongo (DRC), ubijeno je 65 ljudi, među kojima su 54 bili naoružani napadači, objavile su vlasti u nedjelju. Zasad se ne zna što je pokrenulo novi val nasilja, koji je po…

05/07/2014

Uvijek je u životu dobrodošla mala doza praznovjerja. Jutros mi se tako u šalici prve jutarnje kave ukazala karta svijeta! Nekome će ovo biti najobičnija mrlja, ali mašta plus prikriveno vjerovanje u nadnaravnu uzročnost događaja može biti i slatka stvar. Možda jedna od rijetkih pojavnosti koja nas razlikuje od njih. Od robota.

03/07/2014

Gostovanje reportera Zorana Marinovića, tema; Djeca vojnici

http://photodox.com/wp/video/inmagazin-djeca-vojnici/

Gostovanje reportera Zorana Marinovića u emisiji In Magazin / Nova Tv. Tema; Djeca vojnici [vimeo id="99825918" width="600" height="350...

29/06/2014

Roditelji su ti koji odlučuju da li će i kada imati dijete, ali dijete u stvari samo bira svoje roditelje i pronalazi put do njih, vjeruju u jednom afričkom plemenu, na osnovu logike za koju ćete poželjeti da bude realna.

26/06/2014

Bio sam u Škotskoj i u Berlinu na pjesničkim festivalima i bilo je puno izvrsne afričke suvremene poezije i upoznao sam puno afričkih pjesnika naročito SPOKEN POEM izričaja - tako da iako nisam putovao u Afriku kao da jesam - prijateljica iz Južne Afrike, Gabeba Baderoon, izvrsna i svjetski priznata pjesnikinja osebujne, otkrivajuce i bistre poetike.
By Tomica Bajsić

Gabeba Baderoon, izvrsna i svjetski priznata pjesnikinja osebujne, otkrivajuće i bistre poetike.