Tvrđave Srednjovijekovne Bosne

14/02/2024

21/12/2023

15/11/2023

Mjesto: Tvrđava Mičevac Trebinje
Lokacija: 42.705353, 18.386913

Utvrđeni srednjovjekovni grad, sagrađen je na istaknutoj, iako ne mnogo visokoj vapneničkoj grudi, 2 km uzvodno od Trebinja, na desnoj obali Trebišnjice. Sjeverno i istočno od njega prolazi put za Nikšić. Ova utvrda je dominirala širim poručjem i imala je važan strateški značaj štiteći vrlo važnu komunikaciju koja je povezivala Dubrovnik i šire zaleđe.

Mičevac je prapovijesna gradina i srednjovjekovni grad. Za antičko (rimsko) naselje nema naročitih potvrda, ali dva izuzetno korodirana novčića su rimska i po sjećanju dr. Ive Bojanovskog ima indicija da se tu nalazilo manje rimsko naselje.

Spadao je u užu trebinjsku oblast. Ne zna se kada je grad podignut. Prema legendi grad je podigao neki vojvoda Mičeta. Vego citira Luccaria da je kod Mičevca (rocca di Miciaz) bila bitka u XI vijeku između humskog kneza Ljutovida i zetskog kneza Dobroslava.

Da li je bio u rukama Pavlovića koji su neko vrijeme držali pod svojom vlašću Trebinje, izvori ne spominju, mada je to vjerovatno. Izvori koji su sačuvani potječu iz doba vladavine oblasnog gospodara Stjepana Vukčića Kosače.

Od 1438. godine Trebinje je bilo u posjedu Stjepana Vukčića, pa se pretpostavlja da je te godine i Mičevac pao pod vlast hercega Stjepana. Dugo je bio pod njegovom vlašću i zato ga često zovu Hercegov grad. U tom periodu Mičevac je imao značajnu ulogu i predstavljao punkt od vojnostrateške važnosti. Sa njega se vršila i kontrola druma, a u njemu je bilo sjedište carinika. U obližnjem Varošištu razvilo se podgrađe. U tri povelje izdate polovinom XV vijeka Mičevac se spominje kao «castelo» 1444. godine, «castrum» 1448. godine, i «civitate» 1454. godine.

Protiv hercegovih carinika bunili su se Dubrovčani, ali bez uspjeha. U doba dubrovačkog rata sa hercegom Stjepanom (od 1451. do 1454. godine), Dubrovčani javljaju kralju Tomašu, njihovom savezniku protiv hercega, “da će kupiti ili osvojiit” i grad Mičevac pored Trebinja i Vrma uz još četiri grada u hercegovom posjedu. Do 1456. godine u Mičevcu se spominje i hercegov carinik, a javlja se i zapovjednik grada «chote» Radosav Dup.

Sultan Muhamed II tražio je od herceg Stjepana da mu ustupi, pored Čačvine (kod Omiša), Klobuka u obližnjoj župi Vrm, i grad Mičevac. Poslije sukoba hercega Stjepana sa sinom Vladislavom, Mičevac je došao pod vlast vojvode Vladislava. U toku posljednjih borbi Dubrovčani su 1466. godine pružili izvjesnu pomoć braniteljima Mičevca. Iste godine Trebinje pada pod vlast Otomanskog carstva, a vjerovatno je tada i Mičevac prešao u njihove ruke. U osmansko doba ovaj grad gubi važnost i o njema nema više spomena u historijskim izvorima.

Graditeljska cjelina - srednjovjekovni grad Mičevac u Trebinju proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

ZAKLJUČAK: Pristup je moguć autom do ulaza u kulu. Prilikom posjete u toplije vrijeme potrebno je obratiti da obuća bude adekvatna i da se čuvate zmija.

19/09/2023

Mjesto: Tvrđava Jajce, “Srce” Jajca i muzej pod otvorenim nebom
Lokacija: 44.340603, 17.268912
Jajce
Jajce je srednjovjekovna tvrđava koja se nalazi u istoimenom gradu u srednjoj Bosni. U srednjem vijeku ova tvrđava pripadala je župi Pliva. Iako ne postoji tačan podatak o graditelju ovog srednjovjekovnog utvrđanja, sa sigurnošću se zna da je ojačavanje utrvde izvršio Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Arhitektura grada navodi na zaključak da je grad podignut mnogo prije Hrvatinićevog vremena. Do pomankanja starijih podataka moglo je doći uslijed toga što su eventualni dokumenti nestali, no nije isključeno da je grad ranije mogao da nosi drugo ime, a svoj današnji naziv dobiva tek u vrijeme prisnih Hrvojievih veza s Ladislavom Napuljskim.
Može se izdvojiti pet faza razvoja tvrđave Jajce. Prva faza pripada vremenu podizanja tvrđave, predpostavlja se da je to period 13. stoljeća. Taj prvobitni grad sastojao se od citadele koja je bila opsega oko 260 m, površine 4800 m2, te sa okruženim podgrađem. Prvobitni tlocrt ove utvrde bio je trougaoni. Pojavom vatrenog oružja taj prvobitni stari grad znatno je proširen. Proširenje tvrđave izvršeno je za Hrvoje Vukčića Hrvatinića, tj. krajem 14. i početkom 15. stoljeća. Mazalić navodi da se treća faza dogradnje tvrđave veže za vrijeme kada kraljevska porodica boravi u Jajcu, tj. 15 stoljeću. U ovoj fazi bedemi grada spuštaju se do prirodne granice, tj. do obala Plive. U ovom periodu od fortifikacijskih objekata podignuta je Medvjed-kula. U četvrtoj fazi na tvrđavi Jajce uglavnom su rađene popravke i prepravke. Ova faza pripada vremenu Jajačke banovine. Mađari su ga dograđivali u periodu između 1464. i 1528. godine. Peta ujedno i zadnja faza gradnje tvrđave veže se za period kada Osmanlije vladaju ovim područjem. U ovoj fazi izvršene su značajne radnje vezane za izgradnju i popravku tvrđave te ista dobiva izgled koji je poznat i danas. Prema riječima Mazalića, radovi na kuli započeli su spajanjem kule stražare sa kastelom jakim zidom. Mazalić navodi da je ovaj primjer jedinstven, te da ovakav postupak nije vidljiv u naučnoj literaturi. Dalji radovi na utvrđenju nastavljeni su izgradnjom bastiona IV, koji je potom povezan jakim zidom s maločas pomenutom kulom. Potom je podignuta još jedna kula između kule II i bastiona IV. Na kraju, istočni dio kastela povezan je s bastionom IV te je tako dobiven utvrđen obor mnogo veći od samog kastela. Dodatna zaštita osigurana je i izgradnjom kule stražare ispred samog bastiona IV. Oblik tvrđave je četvrtast okružen bedemima čiji zidovi iznose 1,75 – 2,05 m debljine, a visina istih odstiže 13 m. Glavno utvrđenje dodatno je zaštićeno dvijema kulama koje su bile kvadratne osnove. Pomenute kule nalazile su se na sjeverozapadnom i jugoistočnom uglu utvrđenja. Pred gradom izdignuta je Medvjed-kula, koja pripada tipu obrambenih, okruglih i masivnih kula, koje se počinju graditi s pojavom vatrenog oružja. Debljina zida tornja kreće se od 4.70 m u istočnom, do 6 m u zapadnom dijelu objekta. Promjer u unutrašnjosti prizemlja je 5.70 m, a na spratu 8.14 m.
Na prvom spratu kule nalazila su se tri otvora, te ulaz koji je dostizao visinu 8,5 m. Dva od tri pomenuta otvora služila su kao puškarnice. Od Kraljevskih vrata pružao se zid u pravcu Medvjed-kule, koji je zakrivljen u visini bastiona II. Pretpostavlja se da je na mjestu zakrivljenja zid bio spojen sa tornjem, što je tadašnjem gradu davalo karakterističan oblik trokuta sa kastelom u vrhu. Ovaj koncept utvrde upućuje na utjecaje iz susjedne Dalmacije. Međutim, detaljnom prospekcijom na terenu ustanovljeno je da je ista gradnja primjenjena i na sjevernom zidu na potezu oko Banjalučke kapije, u supstrukcijama same kapije. Sjeverni bedem pružao se od sjeveroistočnog ugla tvrđave pa sve do desne obale starog korita rijeke Plive. Debljina zida iznosila je 0,75 odnosno 0,90 m. Dužina samog sjevernog bedema iznosila je 290 m.
Zapadni bedemi su izgrađeni u 15. stoljeću, za vrijeme stolovanja bosanskih kraljeva u Jajcu. Ovi bedemi protežu se od jugozapadnog ugla utvrđenja pa sve do korita Plive, nekih 200 m dužine. Na zapadnom bedemu jedini odbrambeni objekat bila je Mesvjed-kula. Debljina ovog bedema iznosila je 0,6 odnosno 0,9 m. Srednjovjekovna tvrđava Jajce, kao veoma značajan kulturno-historijski objekat, bila je u centru pažnje mnogih istraživača koji su se bavili ovim zdanjem. Rezultat njihovih napora je i brojna kako starija tako i novija literatura o starom gradu Jajcu. Mnogi autori mišljenja su da i pored istraživačkih podhvata, kao i brojne literature, nije u potpunosti dat odgovor u vezi s nastankom i razvitkom jajačke tvrđave. Jajce je kraljevski srednjovjekovni grad na kojem je izgrađena najveća i najljepša citadela i najprostranija utvrđena varoš u srednjovjekovnoj bosanskoj državi.
ZAKLJUČAK: Mjesto koje je označilo Bosansku Historiju. Pristup je moguć autom, ali ipak je savjet da auto ostavite u bilizini velikih trgovačkih centara (“Crvena Jabuka” ili “Bingo”) podnožju kule i malo prošetate, prolazite pored katakombi i Zavičajnog muzeja.

Ulazinice se plaćaju na ulazima:

Cijene van sezone (1.1. do 30.4. te 1.10. do 31.12.):
Vodopad – 5 KM
Tvrđava – 2 KM
Katakombe – 2 KM
Mitrej 2 KM
Etno zbirka 2 KM
Zip-line 20 KM
Cijene ulaznica u sezoni (1.5. do 30.9.):
Vodopad (uključen posjet Etno muzeju) – 10 KM
Tvrđava – 5 KM
Katakombe – 5 KM
Mitrej 2 KM
Etno muzej 4 KM
Zip-line 30 KM
• Za djecu do 7 godina ulaz je besplatan
• za učenike osnovnih škola iz Bosne i Hercegovine određena je jedinstvena cijena tijekom cijele godine u iznosu od 1,00 KM po naplatnom mjestu/spomeniku,
• za učenike srednjih škola, studente i umirovljenike iz Bosne i Hercegovine određena je cijena ulaznice za sva naplatna mjesta/spomenike tijekom cijele godine u iznosu koji je određen za vansezonsko razdoblje.

15/09/2023

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=634949305428438&id=100067401228831&mibextid=Nif5oz

25/08/2023

GLORIA TIBI DEUS SPESNOSTRA (slava tebi Bože naša nado).

18/08/2023

https://www.facebook.com/groups/592045335294680/permalink/1051332079366001/?mibextid=Nif5oz

06/08/2023

Pozovite prijatelje da lajkaju stranicu, na 100👍 radimo objavu ...
Hvala

27/07/2023

Otvorena za posjetioce do 18h, uskoro komplet priča ...

17/07/2023

Mjesto: Vidoški grad (stari naziv Vidoška) je stari grad na uzvisini iznad Stoca, na lijevoj obali Bregave.

Lokacija: 43.081394, 17.955205
Stolac

Vidoški – to je naziv za Stari grad Stolac tj. grad u Vidovom polju iznad današnjeg grada Stoca, gdje mu se i danas ruševine dobro raspoznaju.
Srednjovjekovni grad Vidoški dobio je ime po rijeci Vidoštici koja se danas zove Bregava. Prvi put Vidoški se spominje kao grad u zemlji hercega Stjepana Kosače 1444. Godine, Vidovo Polje po prvi put 1417., Stolac 1436., a Vidoštica 1517. Grad Vidoški nalazio se na putu kojim su prolazili i trgovali Dubrovčani. U srednjem vijeku ulazio je u sastav župe Dubrava, a među Kosačinim gradovima zauzima važno mjesto. Snabdijevanje vodom u gradu odvijalo se pomoću vodoopskrbnih uređaja, cisterni. Unutar zidina nalazili su se stambeni, vojni, vjerski, ekonomski i ostali objekti potrebni za svakodnevno funkcioniranje jednog srednjovjekovnog grada. Sve do 1465. godine bio je u posjedu hercega, da bi nakon toga potpao pod osmansku vlast. Do prvih desetljeća 19. stoljeća grad se službeno zvao Vidoški i bio je najrasprostranjeniji utvrđeni grad u Hercegovini.
Vidoški je imao 13 kula, koje su služile za odbranu od mogućeg napada. Po završetku arheoloških istraživanja ustanovljeno je da je grad doživio najsnažniji građevinski poduhvat za vrijeme osmanskog razdoblja, u nekoliko graditeljskih faza. Po dolasku Osmanlija dovršena je gradnja Donjeg grada, kao i popravci srednje i gornje fortifikacije. U austrougarskom periodu sagrađena je tvrđava koja se nalazi u najvišem dijelu grada. S grada se proteže pogled na Vidovo polje i rijeku Bregavu, okruženu brdima Hrgud, Komanje brdo, Ošanići i Bašnik.
Grad je podijeljen na tri cjeline:
• Donji grad - sjeverozapadna strana,
• Srednji grad, te
• Gornji grad - (područje iznad srednjeg grada).
Donji je grad opasan s tri strane kulama i bedemima: sjeveroistočno, sjeverno i jugozapadno. Glavni ulaz se nalazi u sjeveroistočnom zidu. Iznad njegova svoda nalazila se prostorija za čuvare. Iznad ulaza nalazi se i Veli-dedina džamija u čijem je podu locirana cisterna za vodu. Na njenom južnom zidu vide se ostatci kamenog minareta koji je bio oktogonalnog presjeka te mihraba. Debljina zidova bila je oko 1 metar.
Srednji grad središnji je dio kompleksa. Izgrađen je od bijelog klesanog vapnenca s Brača. U njemu se nalazi nekoliko vojnih objekata te tri cisterne za vodu, utvrđeni dio bedema i skladište streljiva. Ulaz mu je obnovljen, a zidovi su poprilično oštećeni.
Gornji je grad skoro u istoj visini kao i srednji grad istočno od njega, a u njemu je smješteno pet kula. Zadnja je kula bila skladište eksploziva i streljiva, a dvaput je bila razrušena udarom groma. Prvi put to je bilo 1757. godine, a opravka jednog dijela izvršena je sljedeće godine, a drugog dijela 1768. godine. Nakon što je grom udario u baruthanu (džebhanu) stanovništvo je zamolilo valiju da se izvrši opravka tvrđave i namire potrebne količine municije i baruta.Drugi put grom je udario 1840. u baruthanu, a nastalu štetu opravio je Ali-paša Rizvanbegović 1843. godine
Za sam Stolac i oko Stoca su vođene mnoge bitke radi strateškog položaja i trgovačkih puteva koji su kroz Stolac vodili do Dubrovnika. Tokom 19. vijeka kroz Stolac su putovali mnogi špijuni koji su pravili zabilješke o tvrđavi, debljini zidova, broju kula, naoružanju, broju posade, domicilnom stanovništvu i sl. Ne zna se da je iko ovu tvrđavu osvojio pa ni stolački muslimani, koji su se pobunili protiv Mustafe-bega Rizvanbegovića, 1806. godine. Tvrđavu nije osvojilo ni 13.000 sljedbenika Husein-kapetana Gradaščevića 1832. godine. Nakon ukidanja kapetanija 1835. u tvrđavi je bio manji broj redovne osmanske vojske (do 1878. godine). Ulazak Austrije 1878. godine Stočani su dočekali žestokim otporom. Borbe su vođene na više prilaza Stocu, ali Austrijanci su ih potiskivali jer su imali modernije naoružanje i prednost u artiljeriji. Borbe su se vodile pod samim zidinama tvrđave, tako da je odbrana trajala sve dok su branioci imali šta da brane. Austrijska vojna formacija u Stocu nije se osjećala sigurnom i nije uživala blagonaklonost naroda.
Pošto nisu bili sigurni da li tvrđava ima neki tajni ulaz za koji su mogli znati članovi porodice Dizdar, Austro-Ugarska se odlučuje 1888. za gradnju svoje tvrđave između gornjeg i donjeg dijela tvrđave. Dijelovi nove tvrđave građeni su bračkim kamenom, a ostatak je izgrađen rušenjem pet kula, bedema, tabija, pratećih i stambenih objekata s gornje tvrđave. Obnova i rekonstrukcija stolačke tvrđave morala bi obuhvatiti oblik i izgled koji je imala prije dolaska Austro-Ugarske. Postojeći izgled nastao je rušenjem čitavog niza objekata i znanto je izmjenio izgled tvrđave.
Nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine proglašen je 2003. U organizaciji Javne ustanove Radimlja u starom gradu Vidoškom od 2015. godine organizira se srednjovjekovni sajam pod nazivom Stolačka tarča.

ZAKLJUČAK: Mjesto koje je kroz historiju promijenilo mnoge vladere i svoj izgled jer mnogi od njih su tvrđavu prilagođavali svojim potrebama. Pristup je moguć autom do ulaza u kulu ali ipak je savjet da auto ostavite u podnožju kule i malo prošetate jer je put sa uzbrdicom i jako uzak. Prilikom posjete u toplije vrijeme potrebno je obratiti da obuća bude adekvatna i da se čuvate zmija. Jedna od najvećih mnogih Srednjovijekovnih Bosanskih kula koja se i dan danas drži i odgovara zubu vremena te kao takva zaslužuje posjetu.

14/07/2023

Prema vašoj odluci vršimo obilazak Starog grada Vidoški - Stolac

12/07/2023

Pozdrav, uskoro nova objava i predstavljanje jedne od Srednjovijekovnih Tvrđava/Kula, šta želite da obiđemo i predstavimo za vas ovaj vikend:
Stari Grad Vidoški - Stolac 👍
Stari Grad Počitelj ❤️

08/07/2023

Mjesto: Mile, krunidbena prijestolnica prvog Bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića

Lokacija: 44.008560, 18.169797
Danjašnje naselje Arnautovići - Visoko

Udaljenost: 3 km od centra Visokog (Hotel Piramida Sunca), 5 min. vožnje autom
Može se doći do same lokacije koja se nalazi u naselju Arnautovići, gdje se auto može ostaviti uz lokalnu saobraćajnicu.

Mile su jedno od kraljevskih stolnih mjesta, krunidbeno mjesto Tvrtka I, te grobno mjesto kralja Tvrtka i Stjepana II.
Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići na desnoj obali rijeke Bosne i blizu ušća rječice Goruše. Danas je arheološko područje Mile zaštićeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Od nekadašnjeg franjevačkog samostana i crkve sv. Nikole, koji se prvi put izravno spominje 1367. godine, a koji je postojao sve do 1697. godine kada je tokom Velikog Turskog rata (1683-1699) napušten. Danas su sačuvani ostaci temeljnih zidova koje je prvi otkopao Carl Patch 1909-1910. godine.
U Milama je krunisan prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, i to 1377. godine. U crkvištu pod velikim stećkom u grobu kralja Tvrtka I pronađeni su ostaci brokatne tkanine sa motivima grba sa štitom, velom, krunom, kacigom i perjanicom. U dva komadića tkanine raspoznaju se konture štita sa ljiljanima. Cijeli štit kao i greda obrubljen je tankom zlatnom trakom i snažno naget udesno. Na gornji desni ugao štita postavljena je visoka kaciga u obliku zvona. Sa vrha kacige gotovo do kraja štita pada veo koji se pri kraju završava u dva oštra kraka podsjećajući na riblje peraje. Kruna je predstavljena zlatnom trakom iz koje viri jedan čitav ljiljan na sredini i dvije polovine sa strana. Mile su bile i mjesto gdje se krunisao Stjepan Tomaš, međutim kruna iz Rima nije stigla na vrijeme.
Osim krunisanja, u crkvi u Milama se vršilo i ukopavanje bosanskih banova i kraljeva. Tu su ukopani bosanski kralj Tvtko i njegov stric ban Stjepan II Kotromanić. Kraljevska grobnica je prvobitno bila crkva, a kada je postala premalena za zajednicu, ali i krunidbeni ceremonijal, pretvorena je u grobnicu, a izgrađena je nova, veća crkva. Smatra se da je u tim prilikama u manjoj, starijoj crkvi najvjerovatnije boravila vladarska porodica.
Velika crkva bila je bazilika na tri lađe, u kojoj se je pronađen velik broj grobova te jedna zidana grobnica u apsidi crkve. U ovoj grobnici nađeni su ostaci brokata (vrsta teške svile) koji se danas čuvaju u muzeju u Sarajevu.

ZAKLJUČAK: Mjesto koje ima veliku historijsku vrijednost, čije ostatke vrijedi posjetiti a koji su dostupni za svakoga i vlastitim autom jer se dolazi do same lokacije ostataka crkve u kojoj je izvršeno krunisanje i sahranjivanje Bosanskih kraljeva.