Mala mjesta

09/03/2024

Danas vrata stoje postojano na dva betonska stupa spojena drvenom gredom, ukrašena raznim detaljima i latinskim natpisom o cvjetnim livadama rođenim nakon krčenja šume. Tu je i podsjetnik na zlokobnu 1914. kada je gredu vrata odnijela poplava: „Istog dana kada se je srušio stari prolaz, predan je ultimatum Srbiji nakon čega se je rodio strašni svjetski rat.“

Mi i danas imamo tendenciju povezivati prirodne katastrofe s političkim katastrofama, tumačiti ih kao nagovještaj ili kaznu, čime se ne razlikujemo puno od naših predaka. Zamislimo kako je njima bilo u to doba, kada je došla poplava tako moćna da je razorila ovaj stoljetni spomenik, a potom stigla vijest o onome što će ući u povijest kao svjetski rat. Da su imali internet i društvene mreže, kakvih bi sve komentara bilo…

Turopoljska „Vrata od krča“, izgledaju kao prolaz u drugu dimenziju. Vode kroz prapovijesnu šumu Turopoljski lug i posvećena su ljudskom radu.

18/01/2024

„Knjižnica je mjesto gdje nama dolaze i ljudi teških socijalnih priča, provedu ovdje dan, dobiju toplu riječ, kavu, čaj, razgovor…“, ističe Iva. „Mi imamo i beskućnike koji nam znaju doći tijekom zime. Nemaju gdje drugdje biti, a ovdje se osjećaju najsigurnije. ‘Obični’ ljudi s nama podijele svoje životne priče i brige. Korisnici knjižnice dobiju puno više od onoga što piše u pravilnicima.“ Jesu li ljudi u krizi? „Da“, bez okolišanja potvrđuje Iva. „To se vidjelo i za vrijeme pandemije kada smo bili zatvoreni. Pazite, redovi su bili oko knjižnica, morali smo posuđivati knjige kroz prozor, online upisi i e-posudba knjiga su eksplodirali. Kroz krizu se pokazalo koliko smo važni i potrebni zajednici.“

Potreba za pričama i snaga ljudske kreativnosti uvijek će postojati. No, knjižnice kao njihovi hramovi i čuvari trebaju pažnju i brigu. Taj izazov ostaje na nama. „Važno je imati podršku osnivača. Grad mora stajati iza tebe i prepoznati da su knjižnice važan prostor. Često ne znamo što imamo dok to ne izgubimo. Tek s većim vremenskim odmakom shvatimo što se zapravo dogodilo“, ističe Iva.

„Živimo u kapitalističkom društvu koje sve želi zgrabiti i ne gleda se korist čovjeka, već financijska korist vlasnika. Ali knjižnice su snažne i otporne i sigurna sam da će se održati u budućnosti. U današnjem svijetu gdje se mnogo toga proklamira kao javni interes, one su jedne od rijetkih preostalih otoka koji to zaista jesu. I naši korisnici to prepoznaju. Da su knjižnice humana mjesta gdje nema predrasuda. Mjesta gdje su ljudi još uvijek ljudi.“

Knjižnica S. S. Kranjčević na zagrebačkom kvartu Peščenici ugostila nas je i potvrdila: Zagreb još uvijek čita

16/12/2023

Dnevnik boravka na palestinskoj Zapadnoj Obali, 2. dio

Kampovi, u početku sastavljeni od šatora, danas su prerasli u prenapučena naselja u kojima generacijama žive oni Palestinci koji su izgubili kuće u ratovima s Izraelom 1948. i 1967. Na samom ulazu u Aida kamp nalazi se tzv. ključ povratka – vjerojatno najveći ključ na svijetu, težak oko jedne tone. Simbol je izgubljenih domova i lažnih obećanja o mogućnosti povratka. Na ključu dugačkom 9 metara ispisane su poruke na raznim jezicima, a glavna je na arapskom: ”nije na prodaju”. Odnosi se na pravo povratka koje nitko ne može oduzeti niti kupiti.

Podignut pored Betlehema kao izbjegličko naselje za oko 3 500 palestinskih izbjeglica tijekom arapsko-izraelskog rata 1948., danas je mali grad za sebe s preko 13 000 stanovnika. ''Nekad smo mi išli u Betlehem na posao i u šoping, a sada oni dolaze k nama'', komentira Amar, ni važno ni tužno.

13/12/2023

Dnevnik boravka na palestinskoj Zapadnoj Obali 2018. (1. dio)

Hebron je bio točka prekretnica za Erana Efratija, bivšeg izraelskog vojnika koji je danas jedan od najglasnijih aktivista za prava Palestinaca. Po završetku Šestodnevnog rata, 1968. godine, poslan je tamo kao zaštita za izraelske Židove koji su došli organizirati proslavu zbog koje je Palestincima uveden policijski sat – po završetku proslave odbili su otići i to je bio začetak izraelskog naseljavanja i okupacije samog centra Hebrona. ”Osigurati njih zapravo je značilo osigurati da više nijedan Palestinac ne živi u tom području. Dok su moji sunarodnjaci na Zapadnoj obali uživali sva prava i povlastice, mi vojnici imali smo potpunu moć nad palestinskim stanovništvom: mogli smo ih uhititi, izbaciti iz kuća, koristiti njihove domove kao svoje baze… Nisam se osjećao kao da ikoga štitim, već kao da sam ja taj koji terorizira ljude”, izjavio je u jednom od svojih opsežnih svjedočanstava.

Zapisi iz Hebrona, grada u Palestini koji je podijeljen između Izraelaca i Palestinaca. Izraelski vojnici poslani su tamo da čuvaju izraelsko stanovništvo, no mnogi su počeli progovarati o osjećaju da su okupatori na tuđoj zemlji...

14/11/2023

„U Maroku su svi Marokanci“ – osvanuli su novi grafiti na jesenskim ulicama Zagreba, u jeku najnovijeg rata na Bliskom Istoku, i natjerali prolaznike da zastanu s upitnicima iznad glave.

Iza njih se krije zanimljiva i dirljiva povijesna priča o ljudskosti i bratstvu. Valja je se prisjetiti, naročito u vremenima rastuće netrpeljivosti.

Maroko je u Drugom svjetskom ratu, tj. od 1940. do 1942. godine, bio dijelom okupiran od tzv. Višijevske Francuske kojom su vladali kolaboracionisti, lutke na koncima njemačkih nacista.

Marokanski sultan Muhamed V odbio je potpisati „višijevski plan getoiziranja i deportiranja marokanskih Židova u europske tvornice za ubijanje“. Iako nije imao velike ovlasti, u najtežim vremenima zauzeo je jasan stav i nastavio njegovati odnos sa židovskom zajednicom – čime je produbio tenzije s Francuzima. Odbio je tjerati Židove da nose žutu traku oko ruke, a 1941. godine je bez francuskog odobrenja pozvao sve rabine na tradicionalnu proslavu i večeru u kraljevskoj palači, te ih posjeo u isti red s predstavnicima francuskih vlasti. Kada je zatražen da preda sve Židove, izjavio je: „U Maroku ne postoje Židovi ni Muslimani. U Maroku su svi Marokanci.“

Od 250 tisuća tadašnjih Židova u Maroku, nijedan nije bio deportiran niti ubijen u koncentracijskom logoru.

„U Maroku su svi Marokanci“ – osvanuli su novi grafiti na jesenskim ulicama Zagreba, u jeku najnovijeg rata na Bliskom Istoku, i natjerali mnoge da zastanu namršteno s upitnicima iznad glave.

27/08/2023

❤️

25/07/2023

Ulica Veselka Tenžere. Grad se raspada, ona cvate 🌹🌴💕

"Mi, koji smo malo morbidni, ostajemo u polupraznim gradovima. Nije bogzna što, ali ljepše je nego obično. Svako malo nalete crni masni oblaci stružući trbusima po krovovima, onda ih munja raspara kao skalpelom i izlije po nama. Sunce poslije žestoko zasije hlapeći vodu iz rupa u asfaltu, što pokreće i mirise iz kućnih veža, o kojima bi valjalo posebno pisati. Navečer lunjamo po sablasnim ulicama, od kafića do gostionice, bježeći ispred poljevača ulica koje u Zagrebu samo kiša može natjerati da izvuku svoje cijevi i natječu se s provalom oblaka. Inače ih ne privlači puka prljavština."

22/06/2023

U davna vremena su ljudi za nju mislili da je u pitanju beba-zmaj, povezujući njen život u podzemlju sa smrću i demonima, pa su je ubijali. Danas je ovaj zmajić zaštićen zakonom, a sam se zaštitio sposobnošću brzog zakopavanja u mulj i mogućnosti da bez hrane opstane čak deset godina.

Jama Baredine je krški fenomen i prvi speleološki lokalitet Istre uređen za turističke svrhe. Za posjete je otvoren još 1995. godine.

27/05/2023

Naizgled obična kamena dvokatnica pozornost prolaznika će privući oznakom kraj ulaznih vrata na kojoj piše: „KUĆA SRETNOG ČOVJEKA“.

Kako dalje stoji u objašnjenju, ime je dobila po latinskom nazivu ispisanom u kamenom luku iznad ulaznih vrata: GRACIAS AGO TIBI DNE QUIA FUI IN HOC MONDO.

Ili u prijevodu: „Zahvaljujem ti, Gospode, što sam živio na ovom svijetu“.

Kuća sretnog čovjeka u Omišu ime je dobila prema latinskom natpisu iznad ulaznih vrata: Zahvaljujem ti, Gospode, što sam bio na ovom svijetu.

23/05/2023

Prvi dio Premužićeve staze na Rabu je čisti kamen i more: vodi od središta Raba skroz uz sjevernu obalu s panoramskim pogledom na Goli otok, preko vrha Kamenjak, i završava u sjevernoj uvali Crnika, na poznatoj Rajskoj plaži. Nije zahtjevna, ali je usporavajuća jer planinarite velikim dijelom po kamenju. Nema zaklona od sunca, nema dućana, ničega. Ponesite vodu, hranu i cigarete sa sobom jer vas nakon početnog uspona čeka oko 13 kilometara „golog otoka“. Staža nije kružna.

Drugi dio Premužićeve staze na Rabu počinje u Kalifrontu na suprotnoj obali. Ona vodi kroz šume i plaže laganom šetnjicom od koje ćete se izdeprimirati što ne živite u nekom od ljetnikovaca ovog zelenog poluotoka. Staza prolazi dijelovima civilizacije pa ste mirni – ima nekoliko restorana i dovoljno hladovine jer prolazi ispod krošnji šuma hrasta crnike. Jedina briga je da ne zaboravite badiće 🙂 Stazu možete zaokružiti, a ako ste s autom ili ste voljni prošetati još sat vremena, možete po završetku svratiti do grada Raba.

Premužićeva staza na Rabu sastoji se od dvije dionice. Jedna vodi kroz krš i kamen, a druga kroz zelenilo, šume i plaže...

05/03/2023

Manastir Morača podignut je u istoimenom kanjonu i savršena je prilika za stati ako idete iz smjera Kolašina/Durmitora prema prijestolnici, Budvi, Baru, Skadarskom jezeru…

Neće vam oduzeti puno vremena, a obogatit će vam izlet bilo da želite posjetiti manastir, uživati u prirodi, popiti koju domaću ili ste zaluđeni ljubitelj mačaka jer vam ovo dođe kao, božemeprosti, produhovljeni cat caffee na otvorenom.

Manastir Morača jedan je od najljepših manastira Crne Gore, podignut nad kanjonom rijeke u 13. stoljeću. Danas ga krase rajski vrt i mačke

22/01/2023

Da li je most sam po sebi toliko impresivan (jest), ili je i do „svjetskog a našeg“ kanjona rijeke Tare (jest), nije ni bitno. Prizor je spektakularan, moćan, nalik razvikanim američkim nacionalnim parkovima kakve – uz dužno poštovanje i odrješiti ton balkanskih roditelja – „imamo i kod kuće“.

Kanjon smaragdne rijeke Tare najdublji je kanjon Europe. Most dugačak kao godina, 365 metara, projektirao je Mijat Trojanović. Građen je od 1938. do 1940. godine, a tijekom gradnje podignuta je najviša drvena skela na svijetu. Kada je dovršen, bio je najveći lučni most od armiranog betona u Europi.

Most na Đurđevića Tari nalazi se u najdubljem kanjonu Europe i čuva svjedočanstvo o hrabrim sinovima koji su gradili i branili našu zemlju

11/01/2023

Premda prvi put nismo vidjeli ništa od magle, i to je imalo svoju čar. Dramatične litice obavijene maglom kao šećernom vunom, intenzivne jesenske boje koje su razbijale sivilo i hladan, svjež planinski zrak koji je otpuhao nikotinsku prašinu s naših pluća… Narodni preporod!

Drugi put, kad je granulo sunce i kad su pred nama iskrsnuli vrhovi, pljesnuli smo se dlanom po čelu: „Mi smo KRAJ OVOGA zadnji put prošli? Ostroga ti dragog!“

Biogradska gora obavijena maglom kao šećernom vunom, jesenske boje i planinski zrak koji je otpuhao prašinu s naših pluća… Narodni preporod!

24/12/2022

Ovaj izvor života i svetinju za vjernike svih triju najvećih religija, uništavaju isti oni kojima je toliko potrebna. ⁣
⁣
Simbolično je kako potencijalna točka ujedinjenja u sve žednijoj Svetoj Zemlji nestaje pred našim očima.⁣

Rijeka Jordan je nekad bujnim tokom ulazila i izlazila iz Galilejskog mora te nestajala u Mrtvom moru, a danas je 70 posto siromašnijeg toka. Negdje i više, a negdje je i teško zagađena.⁣

11/05/2022

Iz Savinih slika isijavaju spokoj i utjeha vojvođanskih pejsaža: žitnih polja, seoskih puteljaka, krošnji lipe, ružičasto-plavog neba i kapija…

Vjerujem da je Sava imao periode kada je patio od kompleksa manje vrijednosti, pogotovo u mladosti kada se imao potrebu dokazati zagrebačkoj i pariškoj kritici i publici, opterećen mišlju da je za njih običan provincijalac.

Srećom, prevladala je njegova želja za stvaranjem, pronalaženjem lijepog i univerzalnog u skromnoj, „običnoj“ svakodnevici, koja ga je držala poput narkoze.

Priča je to o mladom slikaru iz provincije koji odlazi u svijet pun romantičarskih iluzija, a vraća se razočaran bjelosvjetskim snobizmom...

18/04/2022

pazite se mačke sremačke kad šećete Vojvodinom 🙂

12/04/2022

Na današnji dan rođen je naš predsjednik i vječni lunjo, Željko Malnar. U to ime, jedan kvartovski putopis... ❤️

Dok je Malnar ljubovao Istok, neke druge je isti taj crveni pasoš vodio na Zapad. Poznata priča. Nakon rata potonji se vraćaju ”s pošteno zarađenim kapitalom”, u pozicije iz kojih su diktiraju novu stvarnost i vrijednosti. Raja koja je u toj utrci posrnula, sada je bila meta u koje su novokomponirani Hrvati i uštogljeni malograđani mogli s gađenjem uprijeti prstom. Takvi nisu nikada mogli shvatiti riječi i ponos nekoga poput Malnara kad kaže:

”Mogao sam se nakrasti devedesetih, imao sam političkih veza. Ali umjesto toga, sada sjedim ovdje kao kreten u 5 ujutro dok me vi zovete i vrijeđate. Nema veze, barem sam ostao. Svi oni šoferi koji su postali generali i priučeni pomoćnici posluživanja, misle da su vječni, ali nismo mi tako glupi i primitivni da nam takvi vode živote..."

Mi ostali provodili smo besane noći uz OTV i peščeničke antiheroje, ministra obrane Ševu, policajca bracu Cigana, ministra za moral i čudoređe Tarzana, plesača Lakija i scenarije koje ni Bog ne može objasniti.