24/01/2025
"NEskijaš na skijanju": SNOW BIKING iliti BICIKLIRANJE PO SNIJEGU
Nastavljamo sa serijalom "NEskijaš na skijanju" s meni najatraktivnijim aktivnostima - snow biking. Mislim da "bicikliranje po snijegu" nije dobar hrvatski izraz za to, jer ipak to nije bicikl, ima skije. Zato ću dalje koristiti izraz snow bike, iako ćete negdje možda naići na izraz ski-bob (ali puno sličnije je bike-u).
Znači, postoje dvije vrste (barem koje sam ja probao) - stojeći i sjedeći. Osnovna razlika je očita 🙂. Iako bi neki možda pomislili da je vožnja jednostavna, da možete samo tako uzeti i vozati se, nije ni blizu tako. Niti u jednoj školici vam ih neće rentati bez instruktora jedan ili dva sata, ako niste vozili tu stvarčicu. Nakon toga možete cijeli dan samostalno, ali sat-dva sata školice vam je nužno ako niste nikad stali na skije. Vjerojatno skijašima treba manje, ali svejedno treba.
Iako će neki reći da su k'o sanjke, ogromna je razlika. Uz to, sa sanjkama ne možete, a s obje vrste snow bike-ova možete na prave skijaške staze, bilo koje težine.
STOJEĆI SNOW BIKE
Iako ima malo sjedalo, ono služi samo za odmaranje. Za stojeći snow bike vam ne trebaju pancerice, samo neke bolje čizme, gojze najbolje. Značajno je lakše rukovanje na stazi, jer se u svojim "normalnim" čizmama osjećate sigurno dok stojite. U osnovi, stil vožnje je sličan pravom skijanju, znači idete lijevo-desno po stazi, lagano driftajući. Volan se gotovo pa i ne treba okretati, tek lagano za promjenu smjera, ali ključno je naginjanje i driftanje. Stojeći snow bike ima fantastičnu amortizaciju koja jako pomaže, vožnja je jako udobna. Ali noge su značajno opterećenije nego kod sjedećeg. Na stazi sam pao samo dva p**a lagano. Cijena jednog stojećeg bike-a je oko 3.500 eur. Cijena je 95 eur, s uključenom 2 sata školicom i cjelodnevnim rentom. Više informacija ovdje: https://weissbach-bikes.com/obertauern
SJEDEĆI SNOW BIKE
Za sjedeći snow bike morate koristiti pancerice, jer na noge idu male skije, tek nešto duže od pancerice. Meni je to bilo prvi put u životu da nosim pance. Prvi put samo hodanje u pancama je doživljaj za sebe, a pogotovo prvo stajanje na snijegu s tim malim skijicama na nogama. Stil vožnje je također sličan pravom skijanju, znači lijevo-desno po stazi, laganim driftanjem. Ono što je ovdje fascinantno je da smjer vožnje prati pogled pa je na treningu Herman 100 p**a vikao "look back, look back". Jer doslovno, bike prati pogled. Ni sad ne razumijem kako, ali ako gledate naprijed, taj čas ubrzate, tu je panika i ode sve u % #$. Ako gledate lagano natrag, prednja skija ide točno lijepo u stranu gdje želite, a ako samo malo jače pogledate gore, zaustavljate se. Totalno čudan osjećaj dok se ne oslobodite straha. Tu sam više p**a pao (jer sam gledao ravno, logično 🤷), jednom malo žešće bubnuo glavom (obavezno nosite kacigu).
Cijena jednog sjedećeg snow bike-a je oko 1.700 eur pa također ima više smisla rentanje. Više informacija o cijenama rentanja, školice i vođenih tura pogledajte na stranicama školice Koch https://www.skikoch.at/snowbike/snowbike-grundkurs/
Inače, mene je vodio bivši vlasnik Herman Koch koji je i sedmerostruki Guinessov snow bike rekorder. Ako vas zanima više o tome pročitajte ovdje: https://snowbrains.com/new-guinness-world-record-snow-biking/
RUKOVANJE/BARATANJE/HENDLANJE NA SKI LIFTOVIMA
E ovo mi je bila prava noćna mora. Vjerojatno je sve stvar vježbe, ali ja sam sva četiri p**a pao.
Sa stojećim bike-om smo išli na tzv. sidro. To je "štanga" koja vam stoji ispod guze u vuče vas prema gore dok stojite na bike-u. Prvi put sam odletio s lifta nakon 100 m, drugi put sam izdržao nekim 500 m i onda se lift zaustavio. Dok smo stajali, spustio sam nogu dolje i kod kretanja opet odletio s lifta.
Sa sjedećim bike-om smo išli 2-sedežnicom do vrha jedne divne plave (najlakše) staze. Kod sjedanja na sedežnicu, bike treba nekako podignuti da volan i sjedalo dođu iznad one štange koja se spušta, a kod silaska obrnuto. Sve je išlo dobro, dok se nisam trebao spustiti sa sedežnice na snijeg. Pošto imam one dvije male skijice na nogama, oba p**a sam opizdio čim su noge dotakle snijeg.
Dakle, 4/4 neuspješnost vožnje ski-liftovima. Ostaje mi za vježbati sljedeći put.
ZAKLJUČAK
Snow biking je nešto ludo zabavno. Istina, na ski stazi su nas mnogi čudno gledali, neke smo vjerojatno i živcirali, a neki su nam i rekli da su odlični skijaši i da su probali snow-bike i da su se oduševili koliko je zabavno. U svakom slučaju, ako ste "NEskijaš na skijanju", ne propustite ovo probati!
