Tavankut je pitomo mjesto, na samom sjeveru Bačke, u neposrednoj blizini grada Subotice, a svega tri kilometra od granice sa Republikom Mađarskom. Tavankut je naseljen još od davnih vremena, a gradom je postao prije Subotice, te se već 1439. Samo naselje Tavankut, dijeli se na Donji i Gornji Tavankut. Donji Tavankut (srp. Доњи Таванкут; mađ. Alsó-Tavankút), nalazi se jugoistočno od grada Subotice,
a nalazi se na pjeskovitu tlu i plodnoj crnici. U Donjem Tavankutu se nalaze dvije željezničke postaje (Donji Tavankut i Skenderevo) na pruzi koja vodi od Subotice do Sombora, Bezdana, Apatina i Bogojeva (granični prijelaz Erdut prema Republici Hrvatskoj). U Donjem Tavankutu prema popisu iz 2002. Većinu čine Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao "Bunjevci". U Donjem Tavankutu se održava već tradicionalni običaj proslave završetka žetve - Dužijanca, koja svake godine biva sve posjećenija, kao izvrstan primjer živuće tradicije bunjevačkih Hrvata. Još jedan prekrasan živući običaj jesu tzv. "Kraljice", koje su u davnini o blagdanu Duhova obilazile selo, a sami običaj je nedavno ponovno oživljen pod okriljem djelovanja HKPD "Matija Gubec" iz Tavankuta. Spomenuto društvo djeluje neprekidno od 1946., uz manje prekide, te uspješno pronosi i čuva od zaborava tradicijski ples, pjesmu i nošnju bunjevačkih Hrvata. Godine 1986. je Likovna sekcija ovog društva prerasla u Koloniju naive u tehnici slame. 7. siječnja 2011. godine utemeljena je Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame u ovom selu radi očuvanja i prikazivanja javnosti velikog fonda slika i predmeta od slame koji se je do tada nalazio raspršena na mnoštvu lokacija, a koji je nastao višedesetljetnim kulturno-likovnim radom tavankutske Likovne kolonije odnosno kolonije naive u tehnici slame. Gornji Tavankut (srp. Горњи Таванкут, mađ. Felsö-Tavankút) je manji dio mjesta Tavankut, a nalazi se jugoistočno od Subotice i Donjeg Tavankuta. Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni sarmatsko-jaziški grobovi odnosno groblje (nekropola) i crkva sv. Ane iz Arpadovog doba i iz kasnog srednjeg vijeka (11.-15. st.). U Gornjem Tavankutu prema popisu iz 2002. godine, živi 1381 stanovnik. U Tavankutu se možete upoznati sa specifičnim narodnim govorom, ali i bogatstvom bunjevačkog narodnog stvaralaštva - nošnjama, pjesmama, plesovima, pletenju slame, narodnim običajima, seoskim gospodarstvom, sakralnom baštinom i mnogim drugim vrijednim znamenitostima ovoga mjesta. Salaši koji su ostali autentični, a nalaze se na rubovima Tavankuta predstavljaju posebnu atrakciju za boravak i aktivnosti turista (pripremanje zimnice, krafni, fanaka, glazbui ples, jahanje konja...). Ovdje se može čuti priča i vidjeti „zvono koje je razbijalo led“ i svojim vibracijama spriječavalo vremenske nepogode (tuča). U Galeriji koja se bavi izlaganjem, obradom, očuvanjem, restauracijom i arhiviranjem umjetnina nastalih u tehnici slame, možete dobiti sve korisne informacije o smještaju i
destinacijama koje treba posjetiti u selu. U avliji Galerije se priređuje topao doček za turističke grupe i predstavljanje kulturno-umjetničkog programa.