26/08/2024
Kad smo već (bili) na temi održivog vs. prekomjernog turizma, jedan odličan tekst iz jedne specifične perspektive:
"Mi već godinama ljetujemo u istom otočkom mjestu čije mi ime ne pada na pamet staviti na internet. Radi se o malom mjestu gdje je smještaj moguć isključivo kod žitelja, u privatnom smještaju. Mjesto je maleno, bez automobila, bez fast fooda, bez jednog jedinog lokala koji svira glasnu glazbu. Dakle, dosadno za popizditi i savršeno za obitelji s malom djecom. Kako već godinama u mjesto dolaze isti gosti, puno ih se međusobno poznaje. Navečer odrasli sjede po konobama, a djeca trče po mjestu i igraju se žmurice. Gosti su uglavnom Nijemci i nešto Talijana, i vjerujem da je većina ovdje prvi put došla u vrijeme prije interneta, slučajno ili vođena usmenim preporukama. Danas je tamo skoro nemoguće nabasati jer apartman treba rezervirati godinu dana unaprijed – naime, skoro svi se gosti redovito vraćaju svake godine, i mjesto je svoj kapacitet popunilo. Mi već neko vrijeme pokušavamo produžiti boravak za tjedan dana, ali ne možemo, jer iza nas dolazi jedan Nijemac koji već 18 godina ljetuje kod naših domaćina, i to je gotova priča. Da su namjerno tražili način da izbjegnu “pojedi-i-bježi turizam” kakav opsjeda Firencu, ne bi našli bolji način."
Svi smo nedavno pratili prosvjede protiv prekomjernog turizma na Mallorci, španjolskom otoku koji je ove godine primio skoro 20 mili