14/06/2024
Danas slavimo jednog od najomiljenijih i najčašćenijih svetaca katoličkog svijeta. Iako se svetog Antu naziva 'Padovanskim', on je u tom gradu živio svega nekoliko mjeseci, a u Italiji je boravio nekoliko odlučujućih godina. Rođen je 1195. godine u Lisabonu, a na krštenju dobiva ime Fernandez Martin de Bulhorn.
U nekoliko godina uspio je usvojiti čitavu teološku, znanstvenu i biblijsku kulturu, zbog čega su ga prozvali 'Škrinjom zavjetnom'. Za svećenika je najvjerojatnije zaređen 1219. godine. Potresen mučeničkom smrću marokanskih misionara iz reda svetog Franje, 1220. godine ulazi u franjevački red i odlazi u Maroko. No, teška ga bolest, umjesto u domovinu, vodi u Mesinu, na Siciliju.
Sveti Antun Padovanski preminuo je sa samo 36 godina, 13. lipnja 1231. u Arcelli kod Padove.
Njegove posljednje riječi bile su: ''Vidim svojega Gospodina.'' Prema predaji, u tom su trenutku padovanska djeca, da ih nitko nije obavijestio, izišla iz svojih kuća i stala vikati: ''Umro je svetac, umro je sveti Antun.''
Godinu dana nakon njegove smrti, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim, a 1946. proglašen je crkvenim naučiteljem.
Njegove riječi iz propovijedi poticaj su svakom kršćaninu: ''Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore. Prepuni smo riječima, a prazni djelima.''
Sv. Antun zaštitnik je franjevačkog reda, četiriju biskupija (Padova, Lisabon, Paderborn i Hildesheim), Portugala, Tivta, zaljubljenih, bračnih drugova, žena, djece, putnika, potlačenih i siromaha. U narodu se smatra pomoćnikom kod neplodnosti i porođaja te zaštitnikom od demona, groznice, kuge, brodoloma, rata, vodene bolesti (hidropsije, od koje je i sam bolovao) i očnih bolesti. Zabilježeno je da su udavače preporučivale sv. Antunu u izboru muža, ali i majke koja su se preporučivale sv. Anti za dovoljno mlijeka za uspješno dojenje. Svetačke oznake su mu ljiljan, procvjetali križ, riba, knjiga i plamen, a od renesanse se prikazuje s djetetom Isusom u naručju.
