16/12/2024
BAČVARSTVO BILOGORE: ZAHTJEVNI ZANAT NESTALIH MAJSTORA
Poput mnogih drugih tradicionalnih obrta i bačvarski nestaje – bačve od inoksa istiskuju drvene, industrijski proizvodi zamjenjuju zanatske. U razdoblju uoči Drugoga svjetskog rata prije otprilike 80-ak godina bačvarstvo u Podravini i na Bilogori bilo je na vrhuncu svoje proizvodnje – u gotovo svakom naselju izrađivale su se bačve. Znanja i vještine majstora učile su se i nasljedovale jer je postupak izrade bačve zahtjevan i dugotrajan.
Prvi je korak odabir drva. Za vinske bačve koriste se hrast lužnjak ili kitnjak (dok je drvo duda najpogodnije za čuvanje rakije) i to dovoljne starosti, nerijetko i više od stotinu godina. Bačvari su imali prednost u šumarijama, pa su prije sječe s lugarima odlazili u šume i odabirali stabla. Prvoklasni hrast lakše se obrađuje, a pilio bi se zimi, kad sokovi prestanu kolati stablom. Nakon cijepanja, kalanja uzdužnim linijama, uslijedilo bi preciznije rezanje pilom. Pri izradi materijala za plašt bačve, tzv. dužica, bilo je važno pripaziti da vlaknasta struktura drveta ostane neoštećenom. Dužice bi se slagale u tornjeve ili štosove i sušile od tri do pet godina, stojeći na suncu, kiši i vjetru. Tako bi se sušio otprilike centimetar godišnje (debljina dužica je od 3 do 4 cm), a isprao bi se i velik dio tanina. Poslije grubog tesanja švarbom (sjekira široke oštrice i kratka držala) uslijedilo bi hoblanje (blanjanje), pri čemu se iznutra vadio dio drveta tako da dužica postane tanka i elastična. Drvo nije smjelo biti previše suho, vlažnost je omogućavala savijanje. Prvo bi se napravila kaca, zatim uzimale sajle s navojem, a potom bi se unutar kace naložilo. Grijano iznutra, drvo bi se izvana močilo i oblikovalo u ono što će uskoro biti bačva. Sljedeći korak bio je stavljanje metalnih obruča koji bi sprječavali širenje nakon ohlađivanja. Nakon što su se podrezali rubovi bačva se čistila iznutra, a onda su se postavljala zadna sastavljena od dijelova koji se spajaju u krug, čiji se obujam mjerio velikim šestarima. Preostalo bi još spajanje tiplima i umetanje rogoza koji se vlažio i širio te tako zatvarao sve pukotine da vino ne bi curilo, zatim nabijanje obruča... i bačva bi bila gotova.
Bačvari tako nisu bili samo drvni majstori, već i vješti kovači. Završena bačva čistila se izvana i zatim bi se očišćena premazivala lanenim uljem, no zbog prevelike masnoće prešlo se na lakiranje bezbojnim lakom. Vijek dobro napravljene drvene bačve je, uz redovito održavanje, od 100 do 150 godina. Osim bačava, majstori su izrađivali i bednje, kace, čebrice za mast i sir, škafe, ščavnjake (posude za napoj), p**e, lakomice, barile za vino, mutilnice…
Za izradu bačava češće se koristio hrast kitnjak jer su mu godovi uži (stisnutije stanice) pa se i kemijske komponente drveta sporije oslobađaju. Odlikuje ga relativna mekoća i puno aromatičnih tvari, dok veće količine tanina (prirodnih organskih spojeva) kod hrasta lužnjaka piću dodaju gorčinu, trpkost i tamnu boju zbog čega je pogodan za npr. dozrijevanje konjaka ili nekih vinskih sorti kao što je chardonnay. Osim taninima, hrast je bogat i vanilinima koji vinu daju aromu nalik vaniliji. Poroznost hrasta odgovara dozrijevanju vina jer se plinovi kreću kroz traheje (provodne elemente) drveta te dolazi do optimalne oksidacije i vrenja. Naime, previše kisika može prouzročiti ukiseljavanje vina, a premalo neće potaknuti potrebno vrenje. Negativna strana poroznosti hrasta je pak ta da dio vina upije drvo, dok dio ishlapi kroz pore. Taj „nestali“ dio naziva se „vino koje su popili anđeli“, zbog čega se svaka bačva vremenom dopunjava. Godišnje se tako, ovisno o podrumskim uvjetima, gubi od 2 % do 6 % vina.
Priča o jednoj od posljednjih bačvarija na pitomačkom području govori kako se u tom obiteljskom obrtu, gdje su neko vrijeme zajedno radili sin, otac i djed, tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. st. proizvodilo 300-tinjak novih bačava godišnje, a tu bili i popravci starih. Bačve su znale biti i dojmljivih proporcija, u najveće od njih je moglo stati i po 8 ili 9 000 l vina. Takve bačve težile bi i po nekoliko tona pa bi ih radnici opasali sajlama i vukli kamo je bilo potrebno, što je za one koji bi pomagali ravnajući bačve bio ne samo težak već i opasan posao, a čišćenjem bi se iz njih znalo izvaditi i više stotina kilograma vinskog kamena – naslaga koje se talože po stijenkama i na dnu bačve te joj začepljuju pore i mute vino...
![[ZIMSKA BRRRR PONUDA]Padaju temperature, a s njima i naše cijene :) Za početak nove 2025. godine, donosimo ZIMSKU BRRRR ...](https://img5.travelagents10.com/068/955/586101940689554.jpg)
