http://airbnb.com/h/apartmenttrogircity

Apartman Trogir city, Ulica kralja Tomislava 19b, Trogir (2024)

08/06/2024

Napokon☀️🌊

11/10/2023

Lipo li je....

16/06/2023

Dobro jutro

21/05/2023

27/01/2023

Jedna od jutros 😀

24/01/2023

25/11/2022

🎄🎅

03/10/2022

🎉

27/09/2022

👌

PJESME BEZ REDA (1153)

Lidija Deduš

SRETNI LJUDI NE PIŠU POEZIJU

sretni ljudi ne pišu poeziju da bi preživjeli.
ne zamaraju se egzistencijalnim pitanjima, nemaju oni tu količinu straha
koja im namješta male zasjede u stomaku
i rijetko kada gube kontrolu.
oni imaju svoje obitelji i svakodnevna okupljanja oko trpezarijskog stola,
vode djecu na utakmice, predstave,
odlaze biciklima u prirodu
i redovno s njima završavaju domaće zadatke.
vrte prstom zadovoljno pramen kose
misleći da je taj trenutak bdijenja nad malim, drhtavim tijelom
sve što su mogli učiniti
da uzvrate zahvalnost na dug koji imaju prema životu.

sretnim ljudima ne trebaju pisma
koja će pisati sami sebi kao podsjetnike na to
da još uvijek postoji barem mala šansa
za njih, za bilo što
i da je pravo čudo što su još uvijek živi.
iz poštanskih sandučića vade samo račune
i promotivne letke,
kalkuliraju, zbrajaju, dogovaraju
najpovoljnije kupnje
i ako u njima ne nađu ništa, kažu:
dobro je, danas nam nitko nije pisao.

ne osjećaju stid zbog vlastitog postojanja
i ne traže utjehu u zatamnjenim sobama svojih kuća i stanova.
ne muči ih tjeskoba,
niti ih razdire potreba da budu
na dva mjesta istovremeno.
ne preispituju svoje postupke u beskonačnost
ne osuđuju se zbog svakodnevnih pogrešaka.

sretnim ljudima ne utrne srce
svaki put kada netko ode.
krajeve stvari prihvaćaju neminovno,
onako kako dolaze
i od njih prave nove početke.
kad se zatvore vrata, otvori se prozor.
ne prolaze kroz zidove svojih kuća i stanova,
ne lutaju sobama tražeći kubik zraka
na kojem bi se mogli odmoriti.

ne goni ih potreba da pred zoru ustaju
iz svojih toplih postelja
i tumaraju gradom bez cilja
gledajući svoj odraz, svoju prozirnost,
u izlozima trgovina.
spavaju mirno u udobnim sobama
i uklizavaju u dan kao niz tobogan,
uz šalicu kave i topli kruh s maslacem,
i očarani kuhinjskim aromama pomišljaju:
mi smo sretni ljudi.

sretni ljudi nemaju o čemu pisati
i ne treba im poezija.
usmjereni su na budućnost
o kojoj ne znaju ništa,
i govore kako je važno živjeti u trenutku.
imaju čvrsto formirane stavove
o sebi, o drugima, o društvu,
i ako ih ponekad mijenjaju, to nije zbog preživljavanja...

izražavaju strah od letenja,
ali znaju da im se ništa loše ne može dogoditi
pa kupuju prekooceanske letove
s kojih se vraćaju omršavjeli, preplanuli,
s hrpom malih suvenira i fotografija
koje će, do sljedećeg putovanja,
svakodnevno razmazivati na kruh
i osjećati toplinu u svojoj unutrašnjosti
uvjeravajući se kako su baš oni ti sretni,
sretni ljudi.