Histriance - the Istrian Experience

15/08/2022

Ako niste znali, i Istra ima svoju pustinju!

I to u Općini Grožnjan, u blizini mjesta Šterna. Šterna je skraćenica od riječi „cisterna”, što zapravo znači da se Istarska pustinja, za razliku od uobičajenih pustinja nalazi na mjestu nepresušnog izvora vode!

Istarska je pustinja dakle „prepuna života”, o čemu svjedoči mnoštvo drveća i ostalog zelenila. Deva doduše nema, ali kako se pustinja nalazi vrlo blizu naseljenog mjesta, mogla bi lako zalutati neka druga (domaća) životinja..

Ono zbog čega je ova lokacija dobila ime „pustinja” jesu dine lapora - sive sitnozrnate sedimentne stijene koja se sastoji od kalcita i gline. Dine lapora nisu rijetkost u Istri, no ono što ovaj prostor čini jedinstvenim jest velika koncentracija ovog oblika stijena na jednom prostoru koje doista ostavljaju dojam kao da se nalazite negdje usred pustinje…

Zato, ako još niste bili, svakako uvrstite Istarsku pustinju u svoj itinerar po Istri. Na putu do odredišta naići ćete na još mnogo živopisnih lokacija. Da bi ih sve obišli sigurno će vam trebati više vremena nego što ste inicijalno planirali, ali će zato vaš izlet po Istri učiniti nezaboravnim.

=======================================================
Perhaps you did not know this, but Istria too has its own Desert!

It is located in the Municipality of Grožnjan, near the small place called Šterna. Šterna is an abbreviation of the word “cisterna” (or cistern), which actually means that the Istrian Desert, unlike other deserts is located in the place of an inexhaustible source of water!

The Istrian desert is therefore “full of life”, as can be seen from many trees and other greenery that grow there. Even though there are no camels, be not surprised if you come across some other (domestic) animals, like goats or cows, as the desert is located very close to a populated area.

The reason why this place became known as “the Desert” are the marl dunes – gray fine-grained sedimentary rocks consisting of calcine and clay. Marl dunes are quite common in Istria, but what makes this area unique is the large concentration of this rock in one area. This really gives you an impression of being somewhere in the middle of the Desert…

If you have not been there yet, you should definitely include the Istrian Desert to your Istrian itinerary. On the way to the Desert, you will come across many other colorful and magnificant locations, typical for Central Istria. It will take a bit longer (than originally planned) to see them all, but will definitely make your trip to Istrian Peninsula unforgettable.

10/04/2022

STAZA SV. ŠIMUNA,

Započinje u Gračišću, I pruža pogled na jedan od najljepših krajolika u Istri..između ostalog, I na Učku..

Na kraju staze nalazi se jedan od najljepših I najvećih slapova u Istri - Slap Sopot.

Pravo čašćenje, za oči i dušu...

28/03/2022

DVIGRAD,

ili Duecastelli srednjovjekovni je gradić s dugom povijesti, smješten u samom srcu Istre. Zahvaljujući izvanrednom strateškom položaju, blizini vode i obilju plodnoga tla, područje je bilo naseljeno još od prapovijesti, a postoje dokazi (keramika, oružje, numizmatika) da je postojao kontinuitet i tijekom antičkog doba. Pa ipak, prvi p**a pod ovim se imenom spominje tijekom srednjeg vijeka.

Kao što se iz samog imena može zaključiti, zapravo je riječ o dva grada, i to Moncastello i Castel Parentino, od kojih je do danas očuvan samo Moncastello.

Naime Dvigrad je imao burnu prošlost. Prvo je bio pod vlašću Goričkih grofova, a tijekom XIV stoljeća razaraju ga Đenovljani, koji ratuju protiv novih vlasnika -Venecije, nakon čega je Castel Parentino i napušten, a obnavlja se samo Moncastello.

Nakon više od stoljeća mira drugu polovicu 16. stoljeća obilježio je neprestani sukob Venecije i Austrije, u kojem je grad platio „danak“. Naime grad je jako stradao u strašnim Uskočkim ratovima, koji su se vodili na području Istre. U to vrijeme harala je i epidemija kuge, a nešto kasnije poharala ga je i malarija, što je doslovce desetkovalo stanovništvo. Stanovništvo se oko 1630. godine seli u obližnji Kanfanar, dok u Dvigradu ostaju samo najsiromašnije obitelji. Zabilježen je podatak da je 1650. godine biskup u Dvigradu blagoslovio samo tri obitelji. Dvadesetak godina kasnije napuštena je i crkva Sv. Sofije, što je značilo da je grad prepušten zubu vremena.

Danas Dvigrad predstavlja zanimljivu turističku atrakciju. Tipični srednjovjekovni grad-kaštel opasan je dvostrukim zidinama koje su povezane s gradskim vratima, kojih je tri, kao i obrambenih kula.
I današnjim Dvigradom dominira crkva Sv. Sofije koja je smještena na najvišoj točki u gradu, a na istome mjestu je od ranokršćanskih vremena. Ispred građevine sa stilskim oznakama romanike nalazi se glavni gradski trg, s gradskom palačom. U zapadnome dijelu grada nalazile su se prostorije za vojnu posadu, dok je jugozapadni bio namijenjen obrtnicima. Preostali, podosta velik prostor zauzimale su kuće za obične građane.

Posjetite Dvigrad, "ovjekovječite" prošlost, te uživajte u duhu prošlosti u samome srcu Istre.

04/01/2022

ISTARSKA SUPA - RECEPT ZA DOBRO RASPOLOŽENJE I OKRIJEPU

Uz probrano društvo, dobru atmosferu i „ognjišće“ najbolje paše istarska supa – tradicionalni istarski pripravak, uz koji i najhladniji zimski dani postaju topliji.

Istarska supa pripravlja se od podgrijanog terana, poznatog istarskog crnog vina, kojemu se dodaju maslinovo ulje, papar i šećer, te prženi kruh. Zato ćete se od istarske supe istovremeno i napiti i najesti, a sasvim sigurno zahvaljujući njoj biti ćete I bitno veseliji.

Pa ipak, u istarskoj supi, istarski je najviše teran - autohtono istarsko vino, koje je zbog svoje snage poznato i kao „vino s karakterom“. Naime koncept priprave i sastojaka ovog napitka/hrane poprilično je star, a nalazimo ga još u antičko doba, kada se „kykeon“, nešto slično istarskoj supi spravljao diljem Mediterana.

Već je Homer u Ilijadi i Odiseji „otkrio“ njegov recept - pripremao se, slično kao i istarska supa - od crnog vina, kruha, maslinova ulja, meda i drugih začina.

Čarobni napitak od crnog vina, koji je prije gotovo tri tisućljeća davao snagu epskim junacima, dan danas, u nekoj od tradicionalnih istarskih konoba može okrijepiti i vas.

Uzdravlje i dobar tek!

28/12/2021

POGLED NA MISTIČNI KRAJOLIK ISTRE - S VRHA GRAČIŠĆA

S najvišeg mjesta u istarskom gradiću Gračišću, mjestu na kojemu se danas nalazi crkva Sv. Vida, kršćanskog zaštitnika vida, prostire se jedan od najljepših pogleda na krajobraz Istre.

Nekoć davno, Gračišće je bilo važno duhovno središte naših slavenskih predaka, a smatra se da je Sv. Vid pandan slavenskog boga Svetovida, boga prostora i uređenog svemira. Sa svoje četiri glave, Svetovid je mogao na sve četiri strane svijeta istovremeno promatrati sve što se događa oko njega, i tako svoj grad štititi od opasnosti.

Slavenska mitologija na ovim prostorima isprepletena je s onom istarskom, u kojoj važno mjesto zauzimaju i divovi. Divove su prema legendi stvorili bogovi, kako bi za njih, između ostalog gradili gradove na brdu. Zato je logično za pretpostaviti da su istarski divovi za potrebe bogova izgradili i Gračišće, koje je i samo dobilo ime po vrhovnom slavenskom bogu Perunu (drugo ime za Gračišće je Perunov grad na Gori).

Vjeruje se da divovi još i danas postoje, te da žive u šumama, a često se skrivaju i u magli. Iako su veliki i nezgrapni, te susret s njima može stvoriti osjećaj nelagode, legenda kaže da su dobroćudni, i da ih se zato ne treba plašiti.

Prema slavensko-istarskoj mitologiji, u magli bi se, zajedno s divovima, mogle skrivati i vile - prekrasne djevojke zlatne kose, odjevene u prozračne haljine. Vile su također, noseći kamenje u svojim krilima pomagale u gradnji istarskih gradova. No gradile su samo po noći, i rijetko se ukazivale ljudima. Ipak, onima kojima bi se ukazale, donosile bi sreću.

I zato, ako se na novogodišnju noć, prije nego se počnu oglašavati pijetlovi nađete u Gračišću, možda će se iz magle baš vama ukazati vila i donijeti vam sreću.

15/11/2021

IZ RIZNICE ISTARSKIH LEGENDI: LEGENDA O STIJENI SV. STJEPANA U ISTARSKIM TOPLICAMA

O čudotvornoj sumpornoj vodi u Istarskim toplicama, koja liječi kožne bolesti i reumatizam pisali su mnogi putopisci i znanstvenici…

Legenda kaže da je za njenu ljekovitost zaslužna mlada, čedna djevojka, pogrešno optužena za nemoral, koja si je zbog toga odlučila oduzeti život. Popela se na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala sv. Stjepanu: „Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, no ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“.

Prema legendi, djevojka je skočila, i ostala živa, no od tada je to mjesto izvorištem ljekovite vode. Stijena s koje je izvela skok nazvana je po Svetom Stjepanu, a na tom se mjestu u dva navrata, u 16. i 19. stoljeću gradila crkva, koja gleda na cijelu dolinu Mirne.

30/10/2021

VOJAK,

najviši vrh Učke, ali i istarskog poluotoka nalazi se na 1401 metara n.m. Njegovo je tjeme gol travnati hrbat strmih strana, na čijoj se vršnoj točki nalazi kameni razgledni toranj visok desetak metara.

Toranj su 1911. godine sagradili planinari – zaljubljenici u prirodu, a tijekom Prvog svjetskog rata kula je bila ratna pomorska osmatračnica. Danas je Vojak jedna od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Za lijepoga vremena, iz te je pozicije moguće vidjeti dobar dio Istre, Kvarnera i Gorskog kotara, ali i Veneciju, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomite u Italiji.

Zaljubljenicima u prirodu i planinarenje, Vojak je izvrstan izbor u svako godišnje doba.

A kako Vojak, i pogled s Vojaka izgleda u jesen, ako niste bili - pogledajte na slikama ispod :)

23/10/2021

https://www.jutarnji.hr/domidizajn/inspiracije/skriveni-dragulj-sredisnje-istre-slap-sopot-visok-24-5-m-s-tirkiznim-jezercem-i-dva-vidikovca-15112261
Proljeće i jesen je najbolje vrijeme za posjetiti Slap Sopot, u Središnjoj Istri..

17/10/2021

🌻🌻🌻

Ruled at times by the Venetians, Romans, Byzantines, Slavs and Austrians, the Istria peninsula of Croatia is rich in elaborate architecture, delicious food and complicated history.

11/09/2021

PLOMIN

(lat. Flanona) - šarmantni gradić na istočnoj obali Istre u povijesti je imao veliko značenje. Za vrijeme Liburna tu je postojalo gradinsko naselje, u čijem se podnožju ubrzo razvija trgovina, a plominska luka postaje jedna od najvažnijih u Kvarnerskom zaljevu. Koliko je ova luka bila bitna svjedoči podatak da je upravo po njoj cijeli Kvarnerski zaljev i nazivan Sinus Flanaticus (Flanatički/Plominski zaljev).

U rimsko doba, Plomin je bio municipij, odnosno uživao je samoupravu, a nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva dolazi pod vlast Istočnih Gota, potom i Bizanta. U doba franačke vlasti uvodi se feudalizam i intenzivira slavenizacija. Od 1208. gradić je pod vlašću Akvilejskoga patrijarhata, a od 1420. Mletačke Republike, čime Plomin postaje najizloženija mletačka utvrda na istočnoj obali Istre. Plomin je posebno teško stradao 1599., kada su ga razrušili uskoci.

Plomin vrijedi posjetiti prvenstveno zbog njegove bogate povijesne jezgre. U samome gradu sačuvane su utvrde i bedemi iz XIII.–XIV. i XVI.–XVII. st. te mnoštvo građevina s renesansnim i baroknim obilježjima. No vjerojatno najvrjedniji objekt je jednobrodna crkvica sv. Jurja Staroga iz XI. st., koja je izvorno bila romanička. Na južnom zidu crkvice ugrađen je ulomak ploče s rustičnim kasnoantičkim prikazom Silvana, na kojem je naknadno u XI. st. uklesan glagoljski natpis (Plominski natpis). Uz crkvu se nalazi i romanički zvonik, jedan od triju sačuvanih u Istri.

Od 1969. u dnu zaljeva, kraj naselja Plomin Luka djeluje Termoelektrana Plomin. Jedina je to aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj, a lokacija je odabrana zbog blizine nekadašnjeg ugljenokopa (čija se sirovina koristila do 1990-tih), topografski i geološki prikladnog terena, te opskrbe slatkom i morskom vodom, u području s dobro razvijenom morskom i kopnenom prometnom infrastrukturom.

Termoelektrana je izgrađena u jednom od najljepših kvarnerskih zaljeva, čija će vas ljepota zasigurno ostaviti bez daha, gdje je boja mora gotovo nestvarno plava....

Iako termoelektrana donosi niz benefita - opskrbljuje nas električnom energijom, te “hrani” velik dio lokalnog stanovništva, teško je zatvoriti oči pred posljedicama koje ostavlja na okoliš. Naime obradom ugljena kao nus produkt nastaju radioaktivna šljaka i pepeo, te se u atmosferu ispuštaju štetni plinovi.

Prema riječima vladajućih, štetne posljedice termoelektrane na okoliš i zdravlje ljudi u granicama su prihvatljivih, no ipak, pogled na dimnjak stvara podvojene osjećaje, te nameće pitanje nije li se ipak moglo/trebalo drugačije?!

31/08/2021

RABAC - BISER KVARNERA

Smješten na istočnoj obali Istre, Rabac mami prekrasnim šljunčanim plažama, aromatičnom mediteranskom vegetacijom, ali i netaknutom, pomalo divljom prirodom, idealnom za avanturiste i ljubitelje aktivnog odmora.

Iako je nekad bio tek malo ribarsko naselje, njegov šarm nije mogao ostati neprimijećen.

Turizam se u Rapcu počeo razvijati u drugoj polovici 19. stoljeća, te je prvi hotel u Rapcu otvoren 1889 - svega pet godina nakon što je otvoren prvi hotel na jadranskoj obali uopće, a zanimljivo je da se i on zvao Kvarner – baš kao i onaj prvi - u Opatiji.

Zbog svoje ljepote, Rabac je godine 1960. potpuno zasluženo dobio titulu „Biser Kvarnera“, a od tada i počinje izgradnja najvećeg broja hotela.

Kao Biser Kvarnera Rabac je poznat i danas, a zahvaljujući stalnom unaprjeđenju ponude, te unatoč turizmu očuvanoj autentičnosti, danas je najposjećenije i najpopularnije turističko odredište na istočnoj obali Istre.

23/08/2021

GOLI OTOK, HRVATSKI ALCATRAZ – Tužna priča hrvatske povijesti

Goli otok, jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon Drugog svjetskog rata službeno je otvoren 1948 (premda su na Otoku i za vrijeme Prvog svjetskog rata nakratko internirani r***i zarobljenici). Najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme Informbiroa, od 1949. do 1958. kada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tamošnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno, „sljedbenici Staljinovog režima“.

Prema statistikama, na Golom otoku završilo je između 16.000 i 32.000 osuđenika, a procjene onih koji su umrli od iscrpljenosti, posljedica tortura i bolesti kreću se od 400, pa sve do 4.000. Istinu o tome koliko je ljudi zapravo prošlo i umrlo u golo-otočkom paklu, te što se tamo točno događalo tek treba utvrditi, budući da se sve odvijalo u najvećoj tajnosti, te dio te mračne tajne tek danas dolazi na svjetlo dana.

No poznato je da su osuđenici na ovom otoku prisiljavani na težak fizički rad na kamenolomima, u raznim pogonima i sl., ali i na pošumljavanju otoka, koji je prije dolaska osuđenika bio potpuno gol, a tešku sudbinu osuđenika dodatno su otežavali jaka bura u zimskim mjesecima, te nesnosne vrućine tijekom ljeta...

Na otoku su se događala i najstrašnija kažnjavanja, o kojima osuđenici nerado govore. Pa ipak, iz rijetkih svjedočanstava onih koji su preživjeli logor poznato je da su torture rijetko provodili zaposlenici Zatvora, već najčešće stariji zatvorenici nad onima koji su došli kasnije, a što su te torture bile strašnije, to su si oni koji su ih provodili uspjeli izboriti povoljniji položaj kod uprave zatvora.

Od 1950. na otoku su kaznu izdržavale i žene – političke osuđenice, no ni one nisu bile pošteđene najstrašnijih kažnjavanja...

Bijeg s Golog otoka bio je praktički nemoguć, zbog strogog nadzora, jakih morskih struja, te udaljenosti Otoka od kopna, a kako su se osuđenici osjećali na ovome otoku možda najbolje opisuje natpis na jednome zidu („Svršeno je“).

Od 1958. godine režim ipak postaje nešto blaži, a na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika. Kao zatvor, ovaj otok ostaje „otvoren“ do 1988.

Od zatvaranja Pržuna, Otok je prepušten propadanju, skupa sa svim objektima koji se tamo nalaze, proizvodni pogoni su zatvoreni i opljačkani, a otok je prepun smeća...kao da se nitko istinski ne želi pozabaviti „smećem“ koje je nakon njega ostalo. Možda zato što ni rane koje je iza sebe ostavio još uvijek nisu do kraja zacijelile.

Ipak, Otok je danas otvoren za turističke razglede, te postoji ideja da se jednog dana, nakon što se do kraja rasvijetli istina o događanjima koji su se ovdje zbivali Otok pretvori u memorijalni centar.

Danas se tu nalazi suvenirnica, konoba pod imenom „Pržun“, kino, u kojem je moguće pogledati kratki dokumentarni film o Zatvoru, a u obilazak otoka, kako bi vidjeli ruine od onoga što je na otoku ostalo vozi „Goli Express“.

Paradoksalno, s Otoka se pruža jedan od najljepših pogleda na jadranskoj obali.

05/08/2021

POZATI ISTRIJANI: MATKO BRAJŠA RAŠAN

- istarski je skladatelj i etnomuzikolog, najpoznatiji kao skladatelj istarske himne “Krasna zemljo…”. Rođen je u središnjoj Istri, u Pićnu, 1859., a umro u Zagrebu, 1934. godine.

Po struci je bio pravnik, a u glazbi gotovo samouk. Pa ipak, bio je pionir među glazbenicima koji su se na razmeđi 19. i 20. stoljeća počeli baviti proučavanjem problematike istarskog folklora. Skupljao je i zapisivao istarske narodne napjeve, skladao crkvene skladbe, budnice, himne i koračnice.

Zalagao se za nacioalno osvještavanje istarskih Hrvata, što potvrđuju brojne njegove domoljubne pjesme: Predobri Bože, Istrane dragi, Mlada sam Istrijanka, Istrani, braćo, pa u konačnici i pjesma “Krasna zemljo Istro mila”, koju je na stihove Ivana Cukona “uglazbio” 1912. godine, te koja je 2002. godine proglašena istarskom himnom.

Matko Brajša Rašan pripadao je najznamenitijim Istranima svojeg vremena koji su branili, čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremena talijanizacije Istre.

Uživajte u ovoj Odi radosti!
https://www.youtube.com/watch?v=5Vf-MA49t-A

18/07/2021

BOŽANSKE LJEPOTE VRAŽJEG PROLAZA

Ne bi li sebi prokrčila put, voda potoka Jasla u samom srcu Gorskoga kotara tisućama je godina udarajući o stijenu izjedala kamen i tako oblikovala jedan od najpoznatijih kanjona u Gorskome kotaru, osamsto metara dug kanjon Vražji prolaz.

Iako biste iz njegova imena mogli zaključiti kako vas prolaz kroz kanjon vodi ravno u pakao, riječ je o jednom od najljepših kanjona u Hrvatskoj, zbog čega je ovo područje još prije pola stoljeća stavljeno pod posebnu zaštitu države, te je proglašeno značajnim krajobrazom.

I doista, ulaskom u ovo područje imati ćete osjećaj da ste ušli u neki posve drugačiji, magičan svijet četvrte dimenzije, sličan onome iz filma Avatar, u kojemu je sve puno intenzivnije…pa bi možda bilo primjerenije ovaj kanjon nazvati božanskim…

Pa ipak, lokalno mu je stanovništvo još prije nekoliko stoljeća nadjenulo ime Vražji, odnosno kolokvijalno „Vrajži“.

Razlog tome vjerojatno je njegova širina – na pojedinim mjestima kanjon je širok svega dva metra, pa prolaz kroz taj dio kanjona, posebno u mračnim zimskim mjesecima i danas može stvoriti osjećaj nelagode.

No taj je epitet ovaj kanjon zasigurno dobio i zbog zagušujuće buke koju stvara potok Jasla koji kroz njega protječe, čija se voda odbija o stijene kanjona. To je, po pričanju, lokalnom stanovništvu u prošlosti prilikom prolaza kroz kanjon ledilo krv u žilama, te su iz toga i nastajale priče kako na najtamnijem i najužem dijelu kanjona obitava sam vrag...

No danas je iskustvo prolaska kroz kanjon posve drugačije...Pješačka staza, koja postoji duž cijelog kanjona, na nekim dionicama usječena u stijene iznad potoka, na drugima sačinjena od umjetno postavljenih mostića i stubišta, cijelu šetnju pored kanjona čini ugodnom i opuštajućom.

Istina, sunca ovdje ima malo...ono i tijekom sunčanih dana ovdje dopire samo do vrhova stijena, zbog čega je posjet najbolje planirati tijekom proljeća, ljeta ili rane jeseni, jer je tada ovo mjesto idealno za sklanjanje od vrućina. No i tijekom zime posjet Vražjem prolazu može biti poseban doživljaj, jer su tada zaleđeni slapovi potočića koji se obrušava s litica stijena posebno lijepi i pružaju osjećaj zimske idile. Naravno, pod pretpostavkom da staza nije zatrpana snijegom, jer ju je u tom slučaju teško pronaći..

Osim fascinantne vizure, ovo je područje vrijedno i zbog osebujne flore, koja je svojevrsni ledeno-dobni relikt, odnosno smatra se da su biljke koje ovdje rastu (alpska tustica, bijeli zvjezdan, posebne vrste paprati…) ostatak nekadašnjih hladnih razdoblja, te su i prilagođene zasjenjenim i vlažnim mjestima. Od faune ovdje ćete naići na organizme koji normalno žive u čistim vodama (pjegavi daždevnjak i ostali sitni beskralježnjaci), pa to dosta govori o čistoći vode.

Na kraju staze Kanjona, kao udubinu u stijeni, oko 14 metara iznad kanjona, zamijetiti ćete špilju Muževa hišica.

Špilja, u kojoj prezimljuju strogo zaštićene vrste šišmiša potkovnjaka duga je 130 metara, a na njezinom kraju nalazi se dvorana s jezercem, gdje su navodno pronađeni ostatci starog posuđa te par čamaca, vjerojatno još iz doba najezde Turaka. Naime prema pričanju, upravo su se ovdje lokalni stanovnici prije petstotinjak godina sklanjali pred Turcima, kako bi sačuvali svoj život.

04/07/2021

http://www.egliilic.com/hr/slavenska-mitologija-utkana-u-istarsku-kulturu/
KAKO JE SLAVENSKA DUHOVNOST UTKANA U ISTARSKU MITOLOGIJU I KULTURU....saznajte iz članka...

O slavenskoj se mitologiji malo zna, no slavenska su božanstva utkana u istarske toponime, preobražena su u kršćanske zaštitnike, te utkana u mitologiju o istarskim divovima, vilama i drugim mitski…

22/06/2021

https://www.youtube.com/watch?v=F8Mv0ni7RHA
Prepoznajete li lokaciju na kojoj je snimljen spot? 😉☘️🌺🥀🌻

Pravila Igre - Samo ti // Gema Produkcija 2021.Zabranjeno kopiranje! Svaka neovlaštena kopija bit će uklonjena!Nakon velike glazbene uspješnice Jedina, koja ...

16/05/2021

Jeste li bili na VIDIKOVCU BOGINJE MOKOŠ, NA SLAPU SOPOT, u središnjoj Istri?

Dolaskom na područje Istre, Slaveni su sa sobom donijeli i svoju duhovnost... Boginja Mokoš, vrhovna je slavenska boginja, po nekima mnogo starija od muških slavenskih bogova, pa tako i samog Boga Peruna. Mokoš je oličenje majke prirode i njezinih promjena. Zaštitnica je žena i boginja plodnosti, a nalazi se na pola p**a između života i smrti.

Boginja Mokoš poznata je i kao „Vlažna mati zemlja“. Njezino je ime izvedeno iz korijena ‘mok-, ‘mokr- u značenju „mokar“. Ona je Perunova žena, ali i Velesova ljubavnica, a kako je u slavenskoj mitologiji (kao i u mnogim drugim drevnim duhovnostima) voda granica između svijeta živih i svijeta mrtvih (Peruna i Velesa), najčešće je smještena uz vodu (zdenac, izvor, rijeku, slap...). Tako joj je primjerice kod Slapa Sopot, u Središnjoj Istri na pola p**a prema podnožju Slapa posvećen vidikovac, s kojeg se pruža najljepši pogled na Slap.

Boginja Mokoš pola godine (pola dana) provodi gore uz muža, i tada je ognjena, poput žarkog sunca, a drugu polovicu provodi dolje kod ljubavnika, i tada je mokra. Posreduje između dvojice bogova, Peruna i Velesa, šaljući ljude u smrt, ali je ujedno zaslužna i za rađanje (novog) života, zbog čega se i smatra gospodaricom života.

Od nje su potekle ženske djelatnosti kao što su predenje i tkanje, no to je tek metafora za „tkanje života”. Naime vjerovalo se da boginja Mokoš, osim što je zaslužna za naš život direktno određuje i naš životni put i našu sudbinu.

Možda je baš zbog toga, upravo ovaj vidikovac uz Slap Sopot pravo mjesto da svoje molitve predate Boginji Mokoš...

06/04/2021

PIJANA PRUGA U ISTRI

Za razliku od poznate pjesme Bijelog dugmeta, u kojoj su se napile ulice, u Istri se napila pruga…i to ona na liniji Lupoglav – Štalije, nedaleko Kožljaka….

Riječ je o pruzi koja je, najviše za potrebe prijevoza ugljena, boksita i poljoprivrednih proizvoda izgrađena još daleke 1951. godine, premda već godinama nije u funkciji.

Gradili su je omladinci, dobrovoljci i njemački zarobljenici, a zbog lošeg odaziva često bi “graditelje -dobrovoljce” po okolnim selima u kamione prisilno skupljala milicija. Zato je starim ljudima ili njihovoj djeci i ostala u lošem sjećanju, a stari je ljudi zbog toga često nazivaju i Istarskim Sibirom.

No mladima ova pruga nerijetko budi romantične asocijacija pa se mnogi parovi odlučuju svoje vjenčane fotografije napraviti baš na ovoj pruzi.

Naime bujicama odnesen materijal i nasip ispod pruge pretvorio ju je u vrhunsku atrakciju, pa na nekim mjestima pruga vijuga gore – dolje, potom u stranu…na nekim mjestima čak visi u zraku, zbog čega je i dobila naziv “Pijana pruga”.

Okružena stijenama, te prostranim poljem nekadašnjeg jezera - današnjeg Čepićkog polja prizor je to koji je doista jedinstven i iskustvo koje naprosto morate doživjeti…

Ovo je mjesto kao stvoreno da se na njemu nazdravi, uz čašicu pjenušca ili dobre istarske malvazije.

U zdravlje!

30/03/2021

Inspiracija..

27/03/2021

Na današnji dan, prije 137 godina svoja vrata je otvorio Hotel Kvarner - prvi hotel na Jadranu, koji je označio početak turizma na Kvarneru...

Prekrasno more, čisti zrak, nezagađen industrijskim smogom, te blaga i ugodna klima pobudili su u drugoj polovici 19. st. interes austrijskih industrijalaca za Opatiju, koji su je prepoznali kao najperspektivniju destinacija za gradnju hotela.

Prvi hotel u Opatiji, koji je ujedno i prvi hotel na jadranskoj obali izgrađen je točno prije 137 godina - na današnji dan, 1884. godine. Bio je to Hotel Kvarner, čije se otvaranje smatra službenim početkom turističke tradicije ovoga kraja.

Hotel je bio i ostao sinonim za eleganciju i profinjenost, a tijekom povijesti ugostio je mnoge slavne ličnosti, poput Franje Josipa I, plesačice Isadore Duncan i druge…

Kada je izgrađen, imao je ukupno 60 luksuznih soba, a istodobno s Hotelom izgrađeni su i paviljon sa zatvorenim bazenom za kupke u zagrijanoj morskoj vodi, te kupalište s odijeljenim kabinama za žene i muškarce…

S izgradnjom Hotela Kvarner, veliki je trud posvećen promoviranju Opatije kao klimatskog lječilišta, a u to je doba Opatija često spominjana i kao „Nica Jadrana“.

Nakon izgradnje Hotela Kvarner, turizam se u Opatiji ubrzo počeo razvijati…uskoro je počela gradnja i današnjeg Imperiala, potom i drugih hotela, nastaju brojne luksuzne vile, ljetnikovci, pansioni, sanatoriji, paviljoni, kupališta, šetališta i parkovi…

Opatija je i službeno proglašena klimatskim lječilištem pet godina nakon izgradnje Kvarnera, a zbog svoje duge tradicije turizma poznata je kao Stara Dama Jadrana

14/03/2021

UČKA – PRIRODNA GRANICA IZMEĐU ISTRE I KVARNERA

Sa svojih 20-tak kilometara duž kojih se proteže, planina Učka, prirodna je granica između Istre i Kvarnera. Vijugava cesta izgrađena za vrijeme Austro-ugarske monarhije, koja (kao alternativa tunelu) vodi preko Planine, i koja će vas dovesti na drugu stranu, atrakcija je sama po sebi, te daje naslutiti kakvo prirodno bogatstvo krije Učka, koja nije bez razloga još 1999. godine proglašena Parkom prirode.

Učka je nastajala milijunima godina, taloženjem mineralnih skeletnih ostataka vodenih organizama. Debeli slojevi taloga koji su se na taj način oblikovali postupno su pretvarani u čvrstu stijenu – vapnenac, od kojeg je Učka i formirana. Vojak, njen najviši vrh, ujedno i najviši vrh Istre, visok je 1.401 metar, a s njega se - odnosno s Kule koja je tamo još 1911. sagrađena pruža prekrasan pogled ne samo na Istru i Riječki zaljev, već i na kvarnerske otoke, Gorski kotar, Velebit i Ćićariju… Nakon bure, kad je zrak čist, vide se i Venecija, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji. Pogled je to koji će vas sasvim sigurno ostaviti bez daha…

Geomorfološki spomenik prirode
Na krškom terenu Učke nalazi se i 200-tinjak (poznatih) speleoloških objekata (špilja i jama), a od geomorfološkog bogatstva PP Učke, svakako valja spomenuti i impresivni, 3500 metara dugi kanjon Vela draga, koji se nalazi s istarske strane Parka prirode…Ovaj geomorfološki spomenik prirode nastao je djelovanjem (“urezivanjem”) vodenih bujica na vapneničke stijene. Najviši dio kanjona nalazi se na 600 metara nadmorske visine, dok su “tornjevi” na nekim mjestima visoki i do 90 metara.

Kišovitost Učke
Vodene bujice česte su u PP, jer je Učka bogata padalinama, posebno njen istočni dio, pa ne začuđuje što ljudi i danas gledaju u nebo iznad Učke kako bi procijenili kakvo će vrijeme biti u njenoj okolici. Upravo je kišovitost Učke glavni razlog zašto njen liburnijski dio predstavlja jedno od najkišovitijih predjela Hrvatske.
No velika količina oborina zaslužna je (naravno, i uz obilježja terena) i za brojne izvore pitke vode koji se nalaze u Parku prirode, čija je voda iznimno kvalitetna. Na jedan takav izvor, Fontanu Josipa II naići ćete vozeći se vijugavom cestom preko Učke, u malom ruralnom naselju Vela Učka.

Bujna vegetacija – bogata flora
Zahvaljujući padalinama PP Učka ima i vrlo bujnu vegetaciju. Od endemskih biljaka tu raste učkarski zvončić, a od zaštićenih vrsta naići ćete na ilirske gladiole, jaglace i orhideje. Crni grab i bukva “domaćini” su šuma na višim nadmorskim visinama, dok na nižim nadmorskim visinama rastu hrast medunac i bijeli grab, zbog kojih je jesen na Učki, kada lišće počinje mijenjati boju naprosto čarobna. Bliže Lovranu i Mošćeničkoj Dragi naići ćete na šume pitomog kestena - maruna, po kojima je ovo područje i poznato, te se u Lovranu, svake godine u listopadu održava poznata Lovranska marunada – lokalna fešta od maruna.

Bogata fauna
Učka je, dakako, bogata i faunom...Osim 167 vrsta ptica, vjeverica itd., bitno je spomenuti i istarsko govedo boškarina, kao tipičnu radnu životinju ruralnog dijela Istre, pa tako i Učke. No, uputite li se na šetnju nekom od 50-tak planinarskih staza, nemojte se iznenaditi ako vam dobrodošlicu požele puh ili divlja svinja.

Planinarenje, pješačenje, slobodno penjanje
Pa ipak, strastveni ljubitelji prirode po svemu sudeći ne plaše se divljih životinja…jer planinarenje, pješačenje i brdski biciklizam, a u zadnje vrijeme i slobodno penjanje izuzetno su popularni na Učki. Ovisno o interesima, fizičkoj kondiciji i raspoloživom vremenu možete birati kraće, i manje zahtjevne staze, poput Šetnice Slap, ili poučne staze Plas, nešto zahtjevnije, ali prekrasne i po mnogočemu posebne Vele drage, ili pak najzahtjevnije, 15 kilometara duge mitsko-povijesne staze „Trebišća-Perun“, koja doista priča božansku priču...