Travel tramp Ivy

07/06/2020

"Da sam poštovala sva pravila nikad nigdje ne bi stigla."

Kažu da je nedjelja dan za odmor, izgleda da će meni biti dan za pisanje crtica iz života.

Neki dan sam rekla roditeljima da se ne sjećam perioda kada su me vodili na putovanja, točnije na more.

Već u prvom razredu osnovne škole poslali su me s grupom u dječje odmaralište „Zlatokrila“ u Veli Lošinj.
Sva sreća da još uvijek čuvam razna čudesa, pa se tako u mojoj kolekciji našla i razglednica koja prati tekst. Bez nje vjerojatno ni ne bi znala gdje sam bila i po nazivu želim misliti da je baš to mjesto pomoglo da se ranije osamostalim i krenem na put.

U to vrijeme moji su kupili zemljište u Parku prirode Žumberak, prekrasnoj oazi, sat vremena udaljenoj od Zagreba i nisu nam više mogli priuštiti zajedničko ljetovanje.
Njihova realnost je postalo kopanje zemlje kako bi mogli započeti gradnju vikendice. I ja sam kopala, nosila tačke i veselilo me to ali sam već onda željela promjenu.

Odluka da me pošalju na more je zasigurno bila jedna od boljih jer more beskrajno volim.
Volim i planine i za mene spoj toga dvoje je ideal kojem težim u životu.

Kad bi kretala na put, u meni se pojavi osjećaj ushićenja, radosti jer znam da ću vidjeti nešto novo, zanimljivo.
I svaki p**a kad odlutam mislima u djetinjstvo većine toga se ne sjećam, ali izleta se sjećam kao da su bili jučer.
I neću sad prepričavati te izlete jer vjerujem da iz dječje perspektive su izgledali puno zanimljiviji nego što u stvarnosti jesu.

Mašta, moja prva ljubav me u međuvremenu odvela na puno lokacija na kojima još nisam bila, ali su trajno pohranjene u mojoj memoriji. I želim im se izbliza diviti, upoznati ljude i kulture koje nastanjuju ta divna mjesta.
Više me ne ispunjava par dnevni način putovanja, želim se u budućnosti posvetiti putopisnim projektima u kojima razvijam svoje vještine i pomažem drugima.
Kroz Erasmus + programe sam zadnjih godinu dana pronašla taj put i želim ga dalje slijediti.

I kao što sam napisala u prvom postu, želim se vraćati korijenima. Donijeti trag druge/drugačije kulture u tuđe domove.

Jer oplemenjuje, jer te čini tolerantnijim i otvorenim za promjenu.

Tko zna možda se i vi zaljubite u nečiju tradiciju i ljude.

31/05/2020

Zagreb je najljepši grad
prva ljubav je u srcu mom
baš kao prijatelj drag
vjerno prati me na putu tom.

Svoju mladost smo svu
sretni proveli tu
danju lutali kroz Dolnji grad
da bi, čim padne mrak
pošli na Gornji grad
svoje tajne mu otkrili tad...

Sretan rođendan mom gradu ❤️

https://youtu.be/kESWuULU-GY

Zagreb is a city with a rich history dating from the Roman times to the present day. "Royalty Free Music from Bensound"

24/05/2020

"Onaj tko smatra da živi u dobroj zemlji, naivni je početnik.
Onaj tko smatra kako je svaka zemlja njegova, već je snažna osoba.
No potpun je samo onaj koji na čitav svijet gleda kao na stranu zemlju."
Victor Hugo

Dugo mi je trebalo da napišem prvi blog post o sebi, o putovanjima.
Nisam pisac, iako sam toliko često mijenjala životne pravce i lovila krivine da imam osjećaj da sam već prošla kroz par života. I uvijek bi mi došla misao kako bi jednog dana bilo dobro napisati knjigu o tome.
Ali riječi su rijetko dolazile, više je to bila lijepo ispunjena nutrina koja se nije dala opisati riječima.

Onda sam na jednoj edukaciji upoznala Ninu. Ona godinama piše pisma i vodi radionice pisanja.
Mislim da je prelomni moment u mojoj glavi bio kad jer rekla da i poljubac na papiru može biti pismo. Ona koja je vješta sa riječima, nam je poklonila "prazan" papir.
Usljedilo je njeno pismo, ja sam joj uzvratila.
Malo po malo, otvarao se taj ventil koji je godinama bio zatvoren.

Jedno jutro ugledala sam svoj putnički dnevnik koji sam kupila na nekom sniženju u Irskoj prije 2 god. Kupila sam jedan i prijateljici Ivi i zabunom joj poslala poštom svoj, tako da je krenuo na put i prije nego je ispisan.
Mislila sam nadobudno kako ću u njemu voditi zabilješke sa putovanja. Umjesto zabilješki skupljao je prašinu.
Otpuhala sam prašinu i krenula ga uređivati na način da ga ispunim sa sitnicama koje su mi bitne i krenula pisati po sjećanju koje me sva sreća još služi.

Kad sam ispunila stranice, rodila se ideja za blog.
Mislila sam da će to biti aktivnost koja će mi uzeti 1-2h dnevno no realnost se pretvorila u cjelodnevno istraživanje a kasnije i komponiranje.
I nije da se žalim jer me taj cijeli proces toliko zakupio da sad imam osjećaj da mogu sve što godinama nisam. I nije mi teško jer radim na nečemu što volim.

Ujutro sam pogledala dokumentarac From Tokyo to Morava River, koji prati nedavno prerano preminulog putopisca i književnika Bekima Sejranovića, kojeg je ratni put odveo u Oslo, Norvešku.
I shvatiš da bez obzira gdje otputovao, korijeni su bitni i njima se uvijek vraćaš.

Shvatila sam to i sinoć kad sam upoznala Karlu, Luciu i Daniela koje su korijeni doveli iz Argentine, Venezuele i Čilea u Hrvatsku da uće jezik.

Zagreb, moj grad gdje sam rođena i napravila prve korake će uvijek imati nezamjenjivo mjesto u mome srcu u odnosu na sva putovanja na koja sam kročila.
Tu poznam gotovo svaku ulicu, tu su moji prijatelji, tu su sva moja sjećanja iz mladosti i zato mu se iznova vraćam.

Dok pratim ostale putoholičare, kojih iz godine u godinu ima sve više primjećujem da je bitan broj zemalja koje si posjetio.
Ja ih ne brojim.

Brojim osmjehe ljudi na putu, brojim kilometre udaljenosti od svojih prijatelja, brojim dane kada ću ponovno krenuti na put i brojim ljude otvorenog srca.

Bez njih ni ja ne bi bila to što jesam, i koliko god zvučalo kao klišej zemlju uistinu čine ljudi.
O njima i čarima putovanja vam želim pisati u sljedećim nastavcima.

Do idućeg čitanja..tj.pisanja...

❤️

Ivy

16/05/2020

"Mi sanjamo o putovanjima u svemir, a nije li svemir u nama samima."

Prije svega želim zahvaliti svima koji su se do sada pridružili.

Neki dan sam pročitala ovu poruku i iako su nam putovanja trenutno reducirana, ono što ostaje je osjećaj koji nam putovanje daje.

Meni daje beskonačnu dozu promjene koja mi je potrebna i priliku da se otvorim svijetu.

Ovo je moja uvodna priča, a od sljedećeg tjedna krećemo sa blogom.

Uživajte u vikendu i putovanjima pa makar i virtualnim.

My passion is traveling. Join me on my adventure.

02/05/2020

Pozdrav svima,
hvala vam što ste se pridružili na moj page. U višku vremena odlučila sam pokreniti blog i page na kojem ćete moći pratiti moja putovanja kao i video sadržaj koji sam snimala ali do sad nisam objavljivala. Možete mi pomoći proširiti mrežu tako da pozovete svoje prijatelje za koje znate da vole putovanja. Hvala

02/05/2020

“I heard you went to Ireland...I haven't seen it in many years. Is it still green then, and beautiful?

Wet as a bath sponge and mud to the knees but, aye, it was green enough.”