19/01/2024
ZABORAVLJENE I NESTALE UTVRDE - ŽELINGRAD
U krajnjem sjeveroistoÄnom dijelu Turopolja, 7 km istoÄno od Velike Gorice, smjestilo se suvremeno naselje Ribnik. Razvilo se tijekom srednjega vijeka kao podgraÄe utvrde Želin ili Želingrad, ruÅ”evine koje se nalaze oko 1 km sjeveroistoÄno od Ribnice, neposredno uz desnu obalu potoka Ribnica. Bilo je sve do ukidanja kmetstva 1848. utvrÄeno sjediÅ”te istoimenoga vlastelinstva u sklopu veleposjeda obitelji ErdÅdy u Turopolju, dijelu Pokuplja te u Posavini.
Skromni ostatci Želina nalaze se neposredno uz desnu obalu potoka Ribnice, kraj istoimenoga naselja oko 6,5 km istoÄno od Velike Gorice. U sklopu su nekadaÅ”njega, a danas u cijelosti poruÅ”enoga plemiÄkoga kompleksa, do kojega vodi Želingradska ulica i potom istoimeni odvojak. Sama utvrda nalazila se na umjetnome zemljanom uzviÅ”enju nastalom kopanjem dubokih i Å”irokih obrambenih graba, Äiji su ostatci joÅ” 1968. sa sjeverne, zapadne i južne strane opasivali zemljani humak na kojem je stajala utvrda. Na temelju te snimke te prikaza tlocrta utvrde na prvoj austrijskoj izmjeri iz 1784. godine, to je bila srednje velika utvrda gotovo kvadratnoga tlocrta s unutraÅ”njim dvoriÅ”tem. Za njezinu obranu bile su podignute Äetiri okrugle ugaone kule razliÄitih veliÄina te posred sjevernoga bedema ulazna kula kvadratnoga tlocrta, s ulaznim portalom u prizemlju, kojem se prilazilo drvenim mostom preko grabe. SudeÄi prema zraÄnoj snimci lokaliteta iz 1968., njegove vanjske dimenzije, zajedno s obrambenim grabama, iznosile su približno 100 m Ć 114 m.
Kao Å”to je to sluÄaj za veÄinu srodnih graÄevinskih kompleksa, nemamo podataka o utemeljenju i graditeljima Želingrada. Po svoj prilici dao ga je sagraditi knez Ivan I., sin Jaroslava OkiÄkog, no moguÄe i Ivanov sin Ivan II., koji se 1281. spominje kao gospodar posjeda i utvrde Želin. U nepoznatim okolnostima ovu je utvrdu preuzeo ugarsko-hrvatski kralj Andrija III. MleÄanin, koji ga je. 11. srpnja 1293. darovao knezu Radoslavu I. BaboniÄu u znak zahvalnosti zbog pomoÄi koju je Radoslav pružio njegovoj majci Tomasini Morosini prilikom njezina putovanja u Ugarsku.96 Pod
BaboniÄima Želin je bio do razdoblja koje je uslijedilo izmeÄu njihova poraza pod SteniÄnjakom 1327., te 22. ožujka 1328., kada se Želin navodi kao kraljevska utvrda zvana joÅ” i ÄiÄan.
U posjedu ugarsko-hrvatskih kraljeva Želingrad je bio sve do 1399., kada je preÅ”ao u posjed susedgradsko-donjostubiÄke grane Arlandija nazvane TĆ³th od roda Aka. Oni su ga držali sve do izumrÄa obitelji u muÅ”koj lozi 1439., kada ga je ugarskohrvatski kralj Albert II. prenio na Doru i njezina supruga, viteza Nikolu Hennyngha,
zajedno sa svim drugim obiteljskim utvrdama i posjedima u okolici Zagreba i u Hrvatskom zagorju.98 God. 1455, po nalogu kralja Ladislava V. Postuma, oboje su ponovno uvedeni u posjed Želina i Susedgrada, te kaÅ”tela Donje Stubice i posjeda Kravarsko, ÄiÄe i Brdovec.
Nasljednici Nikole i Dore gospodarili su Želinom sve do 1523., kada je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. JageloviÄ dao nalog da se u posjed Želingrada uvede ugarski plemiÄ Stjepan DĆ©shĆ”zy, njegova supruga Ana i Anina majka Margareta Hennyngh. Stjepan i Ana nisu imali muÅ”koga nasljednika, zbog Äega je Želingrad poslije Stjepanove smrti 1534. godine pripao Kruni. U kraljevsko ime utvrdom je najprije upravljao hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban Petar KegleviÄ, a poslije Petra brigu o utvrdi i vlastelinstvu preuzeo je u prvoj polovici 1535. egerski biskup TomĆ”s SzalahĆ”zy.
Pod upravom kraljevskoga fiska Želingrad je bio do 1537., kada ga je ugarskohrvatski kralj Ferdinand I. Habsburgovac založio Petru II. ErdÅdyju i njegovoj drugoj supruzi Dori Puchhaim. U rukama Petrovih potomaka Želingrad je bio sve do kraja XVIII. i poÄetka XIX. st., kada je izmeÄu 1784. i 1806. ova utvrda u cijelosti poruÅ”ena, a na njezinom je mjestu podignut novi klasicistiÄki dvorac s pripadajuÄim gospodarskim zgradama.
Izvor: Dubravka LatinÄiÄ, KreÅ”imir Regan: Turopoljske utvrde, Studia lexicographica, 15(2021)
