01/12/2024
Došla sam do tačke u životu gde rasprave više nemaju svoju privlačnost. U potrazi sam za istinskom suštinom mira, birajući da cijenim svoj spokoj više od potrebe da po svaku cijenu budem u pravu. Na teži način naučila sam da je smirenost veća pobjeda od bilo koje rasprave.
Život nas često uči kroz iskustva koja na prvi pogled djeluju kao svakodnevne situacije. Nekada, u žaru rasprava, mislimo da je dokazivanje našeg stava ono što nas čini snažnima i vrijednima. Ta potreba da budemo u pravu, da dobijemo priznanje ili dokažemo svoju poentu, može postati zamka koja nas udaljava od onoga što je zaista važno, našeg unutrašnjeg mira koji nema cijenu.
Vremenom sam shvatila da svaka rasprava nosi cijenu. Možda to nije odmah vidljivo, ali svaki sukob ostavlja trag, u našem umu, u odnosima s drugima, pa čak i u načinu na koji gledamo na svijet. Svakodnevno sebi postavljam pitanje: Da li je ovo vrijedno toga? Da li je vrijedno narušiti svoj spokoj samo da bih dokazala nešto što često nije ni suštinski važno?
Danas biram drugačije. Biram tišinu tamo gde bi nekada bila riječ, biram razumijevanje umjesto potrebe da odgovorim na svaki izazov. Nije to znak slabosti, naprotiv, smirenost je najjači odgovor koji možemo pružiti. Ona pokazuje snagu da prepoznamo šta nas zaista ispunjava, mir sa sobom i sa svijetom oko nas.
Nije uvijek lako. Postoje trenutci kada ego želi da se uključi, kada stari obrasci ponašanja pokušavaju da preuzmu kontrolu. Ali tada podsjećam sebe da je istinska pobjeda u tome da ostanem smirena, čak i kada bih mogla da pobjedim u raspravi. Mir u mom srcu vredniji je od svake potvrde spolja.
U ovoj fazi života, ne težim osvajanju ljudi, situacija ili argumenata. Težim osvajanju unutrašnjeg balansa, jer sam naučila da je to ono što zaista obogaćuje život. Smirenost nije samo veća pobjeda, ona je zapravo pravo bogatstvo.
Nekada sam trošila previše energije na stvari koje danas smatram nebitnima. S vremenom sam shvatila da nije na meni da vučem konce tuđih odluka ili da održavam veze koje su jednostrane.
Prestala sam da se trudim oko onih koji biraju tišinu ili distancu. Ako nekome značim, naći će način da to pokaže. Ako ne, život će već sam riješiti stvari i pokazati mi ko treba da ostane, a ko treba da ode.
Više se ne ljutim na ljude koji odlaze, niti se osećam krivom kada odlučim da ne pratim nečije tihe igre. Tu fazu sam prerasla. Naučila sam da su veze i odnosi koji traju oni u kojima obe strane žele da budu prisutne. Nema potrebe za forsiranjem. Ko želi da se javi, naći će način. Ko treba da ode, neka ide sa mirom.
Osloboditi se tih očekivanja donosi nevjerovatan osjećaj slobode. Umjesto da ulažem energiju u ispravke, objašnjenja ili praćenje tuđih odluka, biram da tu energiju usmjerim na svoj unutrašnji svijet.
-J.Collins
